"Ne moremo više živit! Prije neku večer moj brat se vraćao doma i upao s kotačem u otvoreni šaht. Sve nam je bijelo oko hiže jer su delali ispred s onim strojem za mljeti kamen, kada nam dolaze gosti moramo im reći kojim putem do nas jer je sve raskopano, žali se jedna od poznanica na porečkoj tržnici. Priča je zapravo iz Kaštelira, ali u zadnje vrijeme kojeg god Kaštelirca ili Labinčana sretnete u gradu, pa čak i ako dođete pitati za cijene na tržnicu, priča uvijek završi na izgradnji kanalizacije.
Ova je općina zadnjih mjeseci postala poznata kao mjesto koje je raskopano uzduž i poprijeko zbog gradnje kanalizacije. Izvođač radova je stalno otvarao nove trase u mjestu, ali ih nije u potpunosti završio i sanirao pa su ceste ostale raskopane, bez asfalta i s puno rupa zbog kojih mještani uništavaju aute, trpe buku i prašinu. l dok je u zimskim mjesecima to uglavnom praćeno tek mrkim pogledima, s dolaskom turističke sezone, ali i zatvaranjem županijske ceste kroz središte mjesta, strpljenje građana je na kraju. Ali radovi još traju, a županijska cesta je još uvijek zatvorena iako se već probijeni svi rokovi.
– Lani smo trpili zbog nestašice vode, sada zbog gradnje kanalizacije. Turisti dođu, vide situaciju u mjestu i odu, kaže jedna iznajmljivačica. Radovi su bili i tema žestokih rasprava na preksinoćnjem općinskom vijeću, gdje je načelnik pokazao pozamašnu dokumentaciju sa sastanaka svih strana uključenih u projekt. Na njima se izvođač žalio na loše vrijeme i kišu koja im je isprala šljunak s ceste, zatim su im ukrali oznake na mjestu radova, a općina upozorava da su bagerom povukli telefonske žice na jednoj zgradi i skoro srušili dio fasade, do oštećenja ograda, pa čak i dovođenja u pitanje održavanja najpoznatije fešte Gramperijade, budući da je raskopan i glavni trg.
– Svi mi mještani pratimo ovo što se događa i ne možemo vjerovati, ali snalazimo se kako znamo i umijemo. Kako je moguće da izvođač svojim neodgovornim ponašanjem u srcu sezone blokira građane? Treba biti rigorozan, on je dužan platiti odštetu. Taj ćemo novac sigurno imati gdje uložiti, rekao je jedan vijećnik. Nezadovoljstvo su iskazali i drugi, neki čak govoreći da naselje izgleda kao Afganistan.
Drugo jutro sretnem jednu Kaštelirku i očekujem istu raspravu, ali pogled na situaciju je potpuno drugačiji.
– Mi smo možda jedini u mjestu koji se ne bunimo, isto nam se piše, moraju to napraviti, ako se nerviramo nećemo ništa dobiti. A kada se nešto radi, svi su stručnjaci i inženjeri, kaže ona. Sto ljudi, sto ćudi.

Vedrana Habereiter, Glas Istre