Na svakom me koraku koče nadležne službe, ali usprkos svemu ne odustajem i sljedeće turističke sezone, bez obzira na to dobijem li dozvole ili ne, otvorit ću prvo kamper-odmorište u Istri, odlučna je Zdenka Kocijančić koja nam se požalila na brojne poteškoće na koje je naišla otkad je izrazila želju za otvaranjem kamper-odmorišta u porečkoj servisnoj zoni. Nedavno je s članovima novoosnovane Udruge ruralnih kamper-odmorišta
(URKO) problematiku o otvaranju takvih objekata iznijela i pred ministricom Marinom Matulović Dropulić u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
Riječ je o novom vidu turističkih sadržaja koji je itekako tražen u Europi, a za njime postoji velika potreba u Hrvatskoj. Kamper-odmorišta predviđena su za kraće zadržavanje i odmor kampera do njihove konačne destinacije, a njihovo se planiranje preporuča u blizini glavnih prometnica i naselja. Zasad takvih objekata u Hrvatskoj nema. Tek se prva dva grade na
autocesti Zagreb- Split i Zagreb – Rijeka.
"Šta ste toliko zapeli za to kamper-odmorište!"
Kocijančić, koja je ujedno direktorica ureda URKO-a, objašnjava da na tako veliki otpor, koji je često bio popraćen i izjavama službenika u nadležnim službama "šta ste toliko zapeli za to kamperodmorište", vjerojatno nailazi jer je to novina, pa ni same službe ne
znaju točno kakva je procedura za otvaranje takvog jednog objekta. Kako bi izbjegli daljnje probleme, kaže Kocijančić, mnogi jednostavno kažu da nešto nije moguće napraviti ili riješiti. Na ideju o odmorištu došla je prije četiri godine pročitavši jedan članak u novinama kada je zakon omogućio njihovo otvaranje. Međutim, već pri prvim upitima u nadležnim službama naišla je na probleme.
– Budući da se parcela od nekih 4.400 kvadrata, gdje bi se za početak otvorilo 50 mjesta za kampere, nalazi u servisnoj zoni u Poreču, bilo mi je rečeno da se takvi sadržaji ne mogu planirati u takvoj, već u turističko-ugostiteljskoj zoni. Medutim, bila sam uporna i
tražila sam mišljenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, gdje su pak rekli da se kamper- odmorište može urediti upravo u servisnoj, a ne turističko-
ugostiteljskoj zoni. Kada sam dobila zeleno svjetlo od Ministarstva, u gradskoj službi za izdavanje dozvola za gradnju kazali su mi da moram ishodovati građevinsku i lokacijsku dozvolu, što iziskuje parcelaciju, gdje sam se ponovno našla u problemima zbog neriješenog pitanja susjednog zemljišta tako da još uvijek nisam dobila dozvole. Što je najbolje, na nedavnom sastanku u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva ministrica nam je rekla da je za kamper-odmorište potrebna samo lokacijska dozvola!, priča Kocijančić. Ni tu mukama nije kraj. Kada je odlučila otvoriti obrt,  posredstvom kojeg bi trebala voditi odmorište, rečeno joj je da mora imati završenu
srednju školu za kuhara, imati pet godina staža na tim poslovima ili majstorski ispit, što je uvjet iz Pravilnika o vezanim i povlaštenim obrtima i načinu stjecanja povlastica za one koji žele otvoriti kamp. Prema tom pravilniku, obrt za vođenje kampa može otvoriti i ako je završila srednju školu za zanimanje konobara, hotelijerskoturističkog tehničara ili pak hotelijera- ugostitelja. Međutim, nigdjeu pravilniku nije određeno koje uvjete moraju zadovoljavati oni koji žele otvoriti obrt za upravljanje kamper-odmorištem!
– Nisam ugostitelj po zanimanju niti sam prije radila u turizmu i nisam mogla vjerovati da su to uvjeti za otvaranje obrta kojem nije cilj bavljenje ugostiteljstvom, ali ako treba, ići ću ponovno u školu. U ime udruge poslali smo primjedbu Ministarstvu da se pravilnik izmijeni.
Obećali su da će je razmotriti i najvjerojatnije uvrstiti u izmjene i dopune pravilnika do kraja godine, kazala je.

Boravak u kamper-odmorištu dvostruko jeftiniji nego u kampu
Novu turističku ponudu za kampere od samih početaka podržava i Jerko Sladoljev, stručnjak za kamping turizam, ujedno i savjetnik u URKO-u.
– Živimo u doba ekonomske krize i recesije, ljude je potrebno zapošljavati, a na svakom se koraku guše nove inicijative. Kada bismo već sljedeće godine otvorili nekoliko takvih objekata, očekujem da bi u Hrvatsku došlo oko 50 tisuća vlasnika kampera, a od boravišne pristojbe dobili bismo 1,5 milijuna eura. Činjenica je i da u Europi raste broj kampera i trenutno ih je oko tri milijuna. S druge strane, sve je manji broj karavana. To znači da je otvaranje kamper-odmorišta nužno, ali i da bi kampovi trebali kamperima ponuditi nešto novo. Neki poput porečke Bijele Uvale već imaju prostor za kampere
koji se zadržavaju samo noć ili dvije prema sljedećoj destinaciji gdje im je omogućeno pražnjenje kemijskih WC-a te priključak za vodu i struju, što bi trebali uvesti i svi drugi. Osim toga, zanimljiv je i podatak da je u ovoj kriznoj godini porastao broj noćenja kampera u Njemačkoj za čak 20 posto. Sada je pravo vrijeme da i mi otvorimo prva kamper-odmorišta, kaže Sladoljev. Navodi i da je otvaranje takvih prostora potrebno jer kamperi u Hrvatskoj imaju legalnu mogućnost boravka jedino u kampu gdje je cijena u odnosu na cijenu boravka u kamper-odmorištu dvostruko skuplja. Mnogi zbog revolta
ne žele platiti smještaj u kampu, pa često kampiraju na divlje zbog čega imaju problema s policijom i komunalnim redarima. Ujedno o kamperima stvaraju sliku kao o nerado viđenim gostima.
– Pri otvaranju kamper-odmorišta veliku pomoć u svemu treba dati lokalna samouprava jer
bi i njoj to trebalo biti u interesu, smatra Sladoljev. Nažalost, općine i gradovi u Istri zasad nisu pretjerano pokazali interes za ubrzavanje donošenja prostorno-planske dokumentacije u kojoj bi trebala biti ucrtana i planirana odmorišta ili pak donošenje potrebnih dozvola. – Procedura oko otvaranja odmorišta ne bi trebala biti tako komplicirana. Kada pogledamo, primjerice, Sloveniju i Italiju, tamo su preko noći otvoreni brojni takvi objekti. Ohrabrujuća je, s druge strane, informacija koju nam je dala ministrica Dropulić o mogućnosti otvaranja kamper-odmorišta bez ikakvih dodatnih procedura u sklopu agroturističkih domaćinstava do sedam parcela. Po mojoj procjeni, u Istri bi se moglo otvoriti oko 20 do 30 takvih odmorišta, i to upravo u središnjoj Istri, kaže ovaj
stručnjak za kamping.
Nakon sastanka u Ministarstvu udruga je odlučila organizirati nekoliko radionica i predavanja u suradnji s njemačkim autoklubom ADAC, kojima će se žiteljima, ali i
lokalnoj vlasti, pobliže objasniti što su to kamper-odmorišta i kakva je procedura za njihovo otvaranje. Prva u nizu radionica održat će se u prosincu u Pazinu, a potom u Buzetu i Labinu. Izabrani su gradovi u unutrašnjosti jer se gradnja takvih objekata preporuča dalje od obale koja je već napučena kampovima. Sladoljev kaže i da je promocija nove turističke ponude već osigurana najprestižnijim europskim časopisima za kamping turizam poput talijanskog Pleinaira i Federcampeggia te njemačkog Freizeita i Natururlauba. Čeka se samo njihovo otvaranje.

Otvorena cijele godine
Uredenje kamper-odmorišta ne iziskuje veće izdatke. Na zemljištu, za koje je poželjno da bude u blizini glavne prometnice i većeg naselja te da ima neku panoramsku vizuru,
potrebno je imati priključak za vodu i struju te mjesto za pražnjenje kemijskih WC-a. Trebalo bi biti otvoreno cijele godine, imati mogućnost plaćanja kreditnim karticama, imati uredeno igralište za djecu, noćno osvjetljenje i signalizaciju. Parcele bi trebale biti minimalne veličine 10 puta pet metara, a poželjno je da su u blizini uređene pješačke i biciklističke staze. Vlasnik bi morao poznavati barem jedan svjetski jezik, a poželjna je i
ponuda autohtonih domaćih proizvoda.

Središnja Istra treba sedam do osam manjih kampova
Osim kamper-odmorišta, središnjoj Istri potrebno je i nekoliko manjih kampova, smatra Sladoljev. Želju za otvaranjem kampova, koji bi svojom ponudom odudarali u odnosu na one uz obalu, pokazala je nekolicina privatnika.
– U općini Vižinada angažirali su jednog njemačkog stručnjaka jer žele otvoriti kamp. Nekoliko je inicijativa bilo i na području Pazinštine te u okolici Vodnjana. U središnjoj Istri bilo bi dovoljno da se otvori oko sedam do osam manjih kampova koji bi trebali biti dobro raspoređeni. Taj je broj i isplativ za investitore s obzirom na to da ih na obali imamo četrdesetak, kazao je Sladoljev.
Kampovi u "zelenoj Istri" trebali bi se otvoriti uz agroturistička imanja. Ponuda sadržaja, od animacije za djecu pa sve do raznoraznih radionica s domaćinima na selu, trebala bi biti
bogata. U ponudi se moraju naći autohtoni domaći proizvodi, a cijena takvog smještaja trebala bi biti 20 do 30 posto niža u odnosu na one uz more.

Barbara Ban, Glas Istre