Domaća poduzeća ovdašnjim bankama plaćaju kamate na kredite dvostruko veće od poduzeća u eurozoni! Dok je primjerice kamatna stopa na dugoročni kredit poduzećima u Hrvatskoj u ožujku iznosila 7,80 posto, banke iz eurozone tamošnjem korporativnom sektoru naplaćivale su prosječnu kamatu od tek 4,20 posto. Razlika u dugoročnim kamatama između skupe Hrvatske i jeftine eurozone od čak 3,6 postotnih bodova najveća je još od 2003. naovamo, od kada je moguće pratiti paralelnu statistiku. Što se tiče kratkoročnih kredita, podaci su još porazniji za domaću privredu. Dok je tvrtka s područja eurozone, dakle iz bilo koje od zemalja u kojoj je službeno sredstvo plaćanja euro, za, primjerice, kratkoročni kredit za likvidnost s dospjećem do godinu dana u ožujku mogla ugovoriti kamatu od svega 3,10 posto, ovdašnje tvrtke nisu imale izbora nego prihvatiti kamatu od visokih 8,79 posto. I još biti sretne da su novac uopće uspjele dobiti! Jer, u prvom kvartalu ove godine gotovo je cijeli prirast plasmana banaka ugrabila država, kojoj je od ukupno odobrenih 10, pripalo čak 8,8 milijardi kuna. Tvrtkama su ostale samo mrvice, i to, kako je vidljivo iz usporednih podataka, vrlo skupe mrvice. Uglavnom, razlika između prosječne kamate na kratkoročni kredit u Hrvatskoj i eurozoni u ožujku je iznosila čak 5,69 postotnih bodova ili – više no dvostruko.

Uteg za gospodarstvo

Ne treba posebno pojašnjavati kakav je to uteg za ionako nejako hrvatsko gospodarstvo i koliko su domaće tvrtke već samo po kamatama u startu zakinute u odnosu na "kolege" iz eurozone. Loše je to i s aspekta konkurentnosti domaće privrede, koja je bankama, od kada su prodane, ionako uvijek bila zadnja rupa na svirali. Krediti su se većinom odobravali za potrošnju građana uz još više kamatne stope. Zato i imamo toliki dug i deficit, ali sve je to već stara priča o kreditnoj distribuciji koja se vodila samo s ciljem maksimizacije bankarskih profita, bez da se mislilo na makroekonomske ciljeve države. S takvim se ponašanjem godinama borio HNB, koji, doduše, nije propisao selektivne mjere da se više daje privredi a manje ostalima, jer bi se to tumačilo kao "udar na slobodu tržišta", ali je zato beskompromisno pokušavao smanjiti mogućnost zarade banaka na kamatnoj arbitraži, raznim netipičnim mjerama, kapitalnim restrikcijama, za što je uvijek dobivao po nosu od MMF-a i drugih zapadu bliskih institucija.. No, i sada, u jeku gospodarske krize, strane banke svojoj privredi snižavaju kamate kako bi joj olakšale život i potaknule je na razvojni ciklus, a svojim ovdašnjim "podružnicama" čini se nalažu da našim poduzećima kamate povećavaju i tako dodatno na njima zarade.

Usporedno kretanje

Zanimljivo je usporedno pratiti kretanje kamata na kredite poduzećima u Hrvatskoj i eurozoni, te razliku među njima, u razdoblju od siječnja 2003. do konca 2008. godine. Podatke za Hrvatsku, naravno, bilježi HNB, a za eurozonu Europska središnja banka. Pod hrvatskim se podrazumijevaju kamatne stope na kratkoročne i dugoročne kunske kredite poduzećima sa i bez valutne klauzule, dok su kod kratkoročnih isključeni okvirni krediti (izvor HNB). Kod eurozone se prate kamatne stope na novoodobrene dugoročne kredite nefinancijskim poduzećima preko 5 godina, te kamatne stope na novoodobrene kratkoročne kredite nefinancijskim poduzećima do 1 godine, sve bez okvirnih (izvor ECB).

Hrvatske kamate na dugoročne kredite u cijelom tom razdoblju bile više od kamata na isti proizvod u eurozoni, od minimalno 1 do oko 2,5 postotnih bodova. Nagli rast razlike u prosječnim dugoročnim kamatama između Hrvatske i eurozone slijedi u listopadu 2008. kada ta razlika iznosi 2,44 postotna boda te se do ožujka ove godine povećava na spomenutih maksimalnih 3,6 postotnih bodova. Razlika između naših i kratkoročnih stopa u eurozoni se tijekom 2003., 2004. i 2005. kreće na razini 3 i 4 postotna boda, dok se od 2006. smanjuje, a najmanja je tijekom 2007. kada u par navrata pada i ispod 1 postotni bod. Slijedi blagi rast, a naglo povećanje razlike u kamatama dolazi u listopadu 2008., kada ona prelazi 3 postotna boda. U siječnju 2009. razlika je veća od 4 postotna boda, a do ožujka ove godine povećava se na maksimalnih 5,69 bodova. Tijekom 2007. razlike u stopama su najmanje jer prijenos iz eurozone kao da kasni, no vidljivo je da od kulminacije globalne krize u listopadu 2008. dolazi do "odljepljivanja" naših i stopa u eurozoni. Dok u eurozoni kamate padaju, kod nas rastu, i otuda maksimalne razlike u kamatama.

Vani padaju, kod nas rastu

Pad kamata u eurozoni korespondira sa snižavanjem ključnog kamatnjaka ECB-a na povijesno najniže razine. Kapital je jeftiniji, pa se to očito odražava i na cijenu kredita za krajnje korisnike u eurozoni, ali ne i kod nas. Kod nas kamate rastu, a bankari to obrazlažu činjenicom da, iako kamate u eurozoni padaju, raste premija rizika za hrvatsku državu, a onda i sve njene sektorske korisnike, te činjenicom da je kapital teško dostupan pa se moraju oslanjati na domaću štednju koju nastoje privući visokim pasivnim kamatama. Visoke kamate na štednju onda diktiraju i visoku kamatu na plasmane, kažu naši bankari, čiji su vlasnici većinom iz eurozone. Još uvijek posluju s visokim dobitima, ali ona ipak pada.

Novotny: "Premija" za stabilnost

Makroekonomski analitičar Damir Novotny ističe da se kamate grade od nekoliko komponenti. Prva je cijena izvora koji su kod nas miješani, dio su domaći izvori ili štednja, a dio su tuđi izvori, odnosno inozemna štednja koju uvozimo.

– Cijena izvora raste, a na nju banke plaćaju još i visok trošak regulative. Treći razlog značajne razlike između kamata kod nas i u eurozoni jest poprilično visok rizik zemlje, s obzirom na ranjivost cijelog našeg makroenomskog sustava. Nadalje, prilično je visok i rizik kreditoprimaca. Poduzeća su kao klijenti rizičniji od građana jer češće ne vraćaju kredite. K tome, njihov se dug kumulira, dok su građani ipak počeli smanjivati svoju kreditnu izloženost. Mogao bih se složiti sa stavom da su kod nas krediti skupi jer dužnici plaćaju »premiju osiguranja« protiv nestabilnosti sustava, zaključuje Novotny.