Još uvijek smo u jeku pandemije i širenja novog virusa COVID 19 što je najveći trenutni izazov zdravstvenih sustava svijeta. Zdravstveni profesionalci širom svijeta zauzimaju različite stavove i postavljaju državne sustave  obrane te pozivaju stanovnike na suradnju. Ovakve situacije koje su nove, u kojima nema brzih rješenja, nema lijekova niti cjepiva protiv novog virusa pokazuju da je ključ uspjeha  povezanost, povjerenje i suradnja svih stanovnika i profesionalaca. Je li onda ova kriza izazov i za čovječanstvo? Za sve stanovnike svijeta? Definitivno je! Za sve ljude svijeta ova situacija je izazov iz kojega bi trebali ponešto naučiti. Kriza posebno i mnogo čemu može naučiti  užurbanog čovjeka zapadne civilizacije. U zapadnoj civilizaciji se živi dinamično, u svijetu brzih promjena koji traži brza rješenja. Baš nasuprot tome ova utakmica s virusom pokazuje kako u prirodi ravnoteža treba zavladati postepeno, pokazuje da se sve ne može riješiti niti brzo niti lako, da nismo svemogući, da nemamo čarobni štapić, da niti novac ne može riješiti ovaj problem u jednom trenutku nego tek u nekom vremenu.

Što ćemo svi naučiti …?

Ova zdravstvena kriza vraća ljude na promišljanje sustava vrijednosti, na izbor životnih prioriteta. Postaju svjesniji onoga što im je u životu najvažnije. Neprestana žurba i trka za zaradom sada u trenu zastaje pred jednom jedinom mišlju – da ostanem zdrav/a ja i svi moji! Ono što u životu ponavljamo, ponekad samo usput , da je zdravlje najveća vrijednost sada je u centru naše pažnje. Brinemo se jako za osobno zdravlje i zdravlje naših najbližih!

Isto tako ova zdravstvena kriza koja traži primjenu najstarije epidemiološke mjere- izolaciju, pokazuje nam zorno da smo društvena bića. Koliko smo se  samo puta nakon posla ili drugih napora htjeli odmoriti,  zamišljali kako bi bilo dobro da smo sami i da nas nitko ništa ne pita? Sada gotovi svi redom razumijemo koliko nam drugi ljudi nedostaju. Mnogi ne viđaju svoje stare jer ih štite pa im već tjednima samo mašu na prozorima i donose stvari pred vrata, ne viđaju rođake, prijatelje, poslovne partnere.  Zato nas ova  kriza uči da shvatimo koji su nam ljudi zaista važni. Koji nam to ljudi najviše nedostaju, koje nam osobe padaju na pamet, koga želimo nazvati, čuti, koga bismo željeli vidjeti čim to bude moguće. Sada smo u prilici shvatiti koji nam ljudi najviše nedostaju.

Ova nas kriza sigurno uči strpljivosti jer ubrzan poslovni čovjek zapadne civilizacije sve je samo nije strpljiv. Trči za poslom, novcem , zaradom, prilikama. A zapravo, strpljivost je vrlina, potiče  nas na disciplinu, odgovornost, samokontrolu, na suradnju, slušanje uputa, na empatiju i podršku za druge .

Baš zato, svaki izazov, ma kako se činio zahtjevnim i teškim uvijek je prilika za učenje. Stoga bi bilo važno da iz ovog izazova, koji nas je stjecajem okolnosti ujedinio , ponesemo jasno definiran vrijednosni sustav koji u centar stavlja naše zdravlje i ono naših najbližih, da cijenimo, prepoznajemo i njegujemo veze sa svim važnim ljudima koji nas okružuju te da za njih uvijek imamo vremena, da budemo strpljivi, disciplinirani i odgovorni u odnosu na sebe i druge.

Strah kao korisna emocija

Iz ove krize možemo naučiti i to da je strah važna i korisna emocija koja nas čuva.  Ovo je dobra mogućnost da naučimo kako strah pretvoriti u odgovorno ponašanje koje nas štiti. Strah nam pomaže da gradimo svoju obranu onda kada je umjeren i kada nije paničan jer nas panika paralizira.   Zato je važno na strah tako i gledati. Slušati samo vjerodostojne informacije značajnih stručnjaka te se u odnosu na njih ponašati. Tada nećemo doći u stanje panike jer nam vjerodostojne informacije daju mogućnost za djelovanje, a djelovanje povećava našu sigurnost. Strah će smanjiti svako naše nastojanje da slijedimo upute te ćemo na svom strahu koji je umjeren i primjeren situaciji graditi vlastitu obranu i odgovorno ponašanje.

Tada ćemo slijedeći upute stručnjaka čuti i primijeniti ono najvažnije:

-socijalnu distancu (ne grupirati se u neko naredno vrijeme te držati razmak od barem 2m od drugih ljudi);

-povećati stupanj higijene (pranje ruku, ne dodirivanje lica, pranje stvari koje često koristimo, a posebno kvaka);

-brinuti o svojim starijima I/ili susjedima, prijateljima (nabavka u dućanu, apoteci…);

-kontaktirati svoje liječnike i/ili epidemiologe telefonom i ne zadržavati se u zdravstvenoj ustanovi ako to nije hitno.

Tako ćemo biti odgovorni u odnosu na sebe i druge što nam u ovoj situaciji najviše može pomoći. Prihvaćamo tako najvažniji zadatak, a to je  biti odgovorni i nastojat se ne zaraziti i ne prenijeti zarazu drugima. Tako ćemo pomoći  i zdravstvenim radnicima koji su sada najizloženiji i koji  će brinuti o ljudima koji će se razboljeti. Isto tako, za sve koji će se razboljeti važno je znati da je paničan strah onaj koji može otežati sliku svake bolesti i oporavka. Zato za one koji se razbole dobro je da znaju i razmišljaju na način da će većina ljudi ipak virus preboljeti sa umjerenim ili srednje teškim simptomima te da vjeruju da su baš oni u toj skupini oboljelih. Zato je za oboljele najvažnije da budu hrabri, da vjeruju u oporavak te da slijede upute zdravstvenog osoblja jer im to najviše može pomoći.

Poruka za kraj…

Ako nam se čini da nam je život kao neki neobičan film, u koji smo odjednom neočekivano ubačeni,  dobro je znati da će i ovom  filmu doći kraj …

Važno je ipak znati da se radi o ozbiljnom i nesvakidašnjem filmu u kojemu je prilično opasno jedino  pametovanje, omalovažavanje i ignoriranje uputa stručnjaka. I, na kraju naše ponašanje uvijek govori isključivo o nama. Baš zato, na nama je naša odgovornost i kakav ćemo vlastiti odraz i sliku o sebi poslati u ovoj krizi u svoje okruženje te u svijet koji nas okružuje, a u kojemu nismo sami!

 

U savjetovalištu Zdravog grada Poreč dostupni smo Vam /pon-čet 8-19h, petak 8-16h/ putem telefona i maila, a s našim psihologinjama možete zakazati razgovor i savjetovanje na daljinu ili nam se javite mailom (052-452-335 / 091 4523350/ [email protected]).

 

Zdravi grad Poreč

Nataša Basanić Čuš

Psihologinja-psihoterapeutkinja