Zanimljivo je, zapravo otužno slušati, a ne čuti gotovo nijedan javni prosvjed Porečana protiv najnovijeg građevinskog skrnavljenja njihovog otoka Sveti Nikola, jednostavno zvanog Otok, ili Škoj (Scoio). Nitko se ne buni zbog novog rasta kubusa otočkih smještajnih kapaciteta, posebice nemaštovitih kvadara apartmanskih/bungalovskih zgrada, uz istodobno smanjivanje kubature stoljetnih pinji (borova) i ostale vegetacije jer, dovraga, smetaju proširenju terasa i pogledima na more.

Ne tako davno bilo je glasnih prosvjeda kad bi se pokoje stablo u starogradskoj jezgri ili pak u nekom turističkom naselju oko grada porezalo, danas in memoriam palim pinjima na Otoku primjećujem tek jedan, dva “posta” na društvenim mrežama.

Zašto Porečani šute? Oni stariji, nekadašnji plivači na Otok i kupači na njegovim plažama, stijenama i digama, vjerojatno ne “pucaju” po Otoku jer znaju da imaju samo ćorke. Nije im negodovanje pomoglo prije 30-ak godina, kada je Riviera na njemu drastično proširila svoje kapacitete izgradnjom hotela Fortuna (uz bešćutnu betonizaciju obale), a koji je u konačnici, uz blagoslov Partije i u ime tzv. razvoja i ekonomičnosti, dobio kat više u odnosu na prvotni projekt. Nije im pomoglo ni negodovanje početkom 1990-ih kada je cijeli Otok, do zadnjega četvornog metra, osim posebnim zakonom zaštićenog pomorskog dobra, ušao u temeljni kapital Riviere i time je otvoren put njegovoj novoj privatizaciji, nakon što je od Drugog svjetskog rata na ovamo bio “naš”. Naučili su valjda lekciju o bezuspješnosti bodenja s rogatim, naročito kad je rogati kapital u pitanju.

Ovi mlađi su, izgleda, manje sentimentalni pa su brže shvatili da je bolje neučinkovito negodovanje zamijeniti hvatanjem pozicija da se u tom oplođivanju kapitala nešto zaradi. Investicija će donijeti koje novo radno mjesto, nekoliko novih kreveta i veće prihode od kojih će nešto valjda ostati gradu i građanima.

I tako ćemo i dalje slušati hvalospjeve Rivieri za višemilijunska ulaganja i za novu turističku kvalitetu Otoka. Sigurno je da će rijetko tko imati nešto protiv obnove depandanse Miramare koja je predugo bila ruglo, ali umjesto da se stare vile/apartmani smanje, pa i hotel Fortuna (kad ga se već temeljito obnavlja), i gostima ponudi više “egzotične ekskluzive” koju otok sam po sebi daje, on se definitivno pretvara u betonski i k tome arhitekturno potpuno nemaštoviti “smještajni objekt”. No, mogla bi se dogoditi i “ekskluziva” ako Valamar Riviera Svetog Nikolu pretvori u “resort” tj. turističko naselje zatvorenog tipa pa će Porečani, ako nisu radna snaga, biti definitivno ekskludirani s njega. Osobito ako produ izmjene zakona o pomorskom dobru kojima bi se ekskluzivnim turističkim objektima omogućilo da mogu ograđivati svoje plaže. Budućim Porečanima bi tada za plivanje na Otok mogle ostati samo dige.

Goran Prodan,  Glas Istre