Zgrada u kojoj je bilo sjedište teritorijalne obrane u Poreču i dalje je zatvorena i propada, iako gradske vlasti za nju imaju velike planove, a Grad je čak i upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik. Ipak, država ne popušta.
O zgradi u kojoj je nekada bilo sjedište teritorijalne obrane više smo puta pisali u Glasu Istre, mahom zato jer ju je gradila ondašnja Općina Poreč na zemljištu u društvenom vlasništvu, ali je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća Ministarstvo obrane objekt zabilježilo kao svoj, iako ga formalno nije koristilo. Prije nekoliko godina intenzivirani su pregovori između Grada i ministarstva, ali do danas nije postignut dogovor, no službene izjave govore da problem samo što nije razriješen. Prije dvije godine Grad je počeo koristiti dvorište zgrade za odlaganje nepropisno parkiranih automobila koje ukloni pauk s gradskih ulica.
Iz zemljišnih knjiga jasno je da je Grad jedini vlasnik, ali i da je Općinski sud krajem studenog prošle godine odbio zahtjev za upis vlasništva državi. O čemu se zapravo radi, zanimalo je gradskog vijećnika Darka Saftića, a odgovor gradonačelnika duhovito ilustrira način funkcioniranja javne vlasti i birokracije u Hrvata.
– Nema dvojbe da je Grad vlasnik, ali zgrada se vodi u ministarstvu kao njihova. Da bismo konačno to riješili dogovoreno je da Grad dozvoli formalno ministarstvu upis u zemljišne knjige pa da nam onda ono zgradu pokloni, na jednak način kao što drugim jedinicama lokalne samouprave poklanja vojne objekte koje mu više ne trebaju, a mi ćemo ih koristiti za potrebe javnih službi, rekao je gradonačelnik.
Kad Grad konačno uđe u posjed zgrade moći će riješiti probleme prostora niza javnih službi i učiniti ih dostupnijima građanima. Možda se nađe mjesta i za Fond zdravstvenog i mirovinskog osiguranja koji sada ima urede na trećem katu, a za koji je bilo niz molbi vijećnika da se presele u prizemlje. Odgovor Ministarstva zdravstva na takav zahtjev iz prošle godine također je duhovit: nemaju novca, ali će rado preseliti urede ponudi li Grad primjereniji prostor.

Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre