Iako je fešta za blagdan sv. Maura jedan od rijetkih događaja koji u hladne jesenske dane izvlači Porečane iz domova, moram priznati da se ove godine jedno top događanje u studenom odvijalo u Zelenoj Laguni i ondje ste mogli vidjeti više poznanika nego na cijeloj pučkoj fešti. Riječ je o pripremama za obnovu hotela Parentium. Naime, turistička tvrtka Plava laguna uskoro će početi s preuređenjem jednoga od najpoznatijih porečkih hotela, kojemu podiže kategoriju na četiri plus zvjezdice. I kako se sada riješiti namještaja, kućanskih aparata i druge opreme koja više ne pristaje novom hotelu, ali je još uvijek predobra da bi završila na otpadu? Jednostavno – rasprodajom.
Oglas je objavljen u medijima, a na kupce nije trebalo puno čekati.
Već prvog dana rasprodaje pred hotelom je vladala velika gužva – automobili nakrcanih prtljažnika, kamioni, kombiji, a oni koji su se "zeznuli" prvi dan pa došli samo vidjeti, drugi dan su došli itekako opremljeni, čak i odjeveni u radnu odjeću.
– Nemoj mene slikati, šef ne zna da smo ovdje, vikala su dvojica mladića dok sam se približavala hotelu s namjerom da napravim sliku i dobijem kratku informaciju. A iz hotela su za to vrijeme neprestano ulazili i izlazili ljudi: jedna žena vukući dva tepiha, dvojica muškaraca noseći madrace, dok je s druge strane jedna obitelj na autoprikolicu ukrcavala cijelu vrtnu garnituru od bambusa.
- Super prilika, gledaj, uspio sam nabaviti ovaj mali sobni televizor za apartman za svega četrdeset kuna, veli mi poznanik. S druge strane prilazi mi prijateljica s nekoliko vreća sa sitnicama, a riječ je tek o onome što je kupila u prvom obilasku.
"Oprosti, žurim, vidjela sam neke noćne ormariće za apartman, bojim se da mi ih netko ne odnese pred nosom", dodaje i juri dalje. U hotelu srećem kolegicu iz Pazina koja jedva vuče dva sklopiva stola. "Uvijek nam trebaju u konobi kad nam dođe više gostiju, ne treba nam ništa posebno pa će nam ovi biti taman, a koštaju samo 40 kuna´, dodaje. Bilo je tu još puno kupaca, onih koji su pretraživali sobe u nadi će naći komad namještaja koji im je odavno falio, neki su uspjeli naći cijelu spavaću sobu za dvjestotinjak kuna, a netko je iz teretane uspio izvući parket u odličnom stanju. Osim rasprodajom, ovo bi se moglo nazvati i eko-akcijom, jer bi većina tih stvari završila na otpadu, a ovako će služiti svrsi još godinama.
Isti događaj prepričala sam nakon nekoliko dana jednoj poznanici, koja nije mogla vjerovati ušima:
"Joj, da sam barem znala, baš su mi trebali madraci. Kada se renovira sljedeći hotel?!".

V. Habereiter, Glas Istre