Porečani će, nakon dugog niza silvestarskih zabava na glavnom trgu ili rivi, ove godine
ostati bez dočeka Nove u režiji Grada. Nema para. Čak ni, čitam izjavu "referenta" za gradske manifestacije Sergia Pavata (poznatijeg kao lakonotnog kantadura), varijanta od 70 tisuća kuna nije dobila zeleno svjetlo gradonačelnika.
Ben šu, svi znamo, čak i kosi u graži, da je porečki gradski proračun u banani. Kreše se i
duguje na sve strane, nažalost i onim najbrižnijima i najradišnijima. U takvoj situaciji potrošiti više stotina tisuća kuna iz gradske blagajne za novogodišnju veselicu s kakvim znamenitim estradnim imenom (oko čijeg će izbora i skupog angažmana opet biti za i protiv), standardni vatromet i gradonačelnikovu ponoćnu šampanjac-čestitku nije dobra poruka gradanima, ali pristrano držim da je feštu trebalo organizirati.
Imamo i domaće glazbene snage (ne, ne mislim na Pavata) koje bi vjerojatno i za jako
malo para dale puno zabave. Baredinesauri, Cirkus, Blue Jeans The Band… vjerojatno još
netko. Imamo i lokalnih ugostitelja i društveno korisnih udruga koji bi lako uletjeli s prigodnim štandovima – malo kuhanog vina i čaja, kroštule, bakalaj namazan na kruh… nije to neka nauka. Može se i tombolu organizirati kako je to uspješno svojevremeno za neku Novu učinilo porečko Društvo Naša djeca…
Doista mi je nerazumljiva, da ne upotrijebim ružniju riječ, neosjetljivost porečkih gradskih
otaca i majki za najobičnija prigodničarska druženja njihovih sugrađana. No, ono što me pristrano do kraja živcira nepodnošljiva je lakoća kojom će tijekom financijski teške godine bez veze rasipnički spizditi (e, ovo je lijepa riječ) puste milijuna kuna za tamo neke teniske i slične priredbe i neodgovorno dovesti gradski proračun u gabulu. U kojoj nemaju, pazi sada cicija, ni 70 mijarići za doček Nove godine. Ajme.

Goran PRODAN, Glas Istre