Poslovanje u turizmu može se slikovito poistovjetiti sa procesom proizvodnje u kojem nastaju „ZALIHE USLUGA”  čija rasprodaja traje do isteka vijeka trajanja proizvoda, piše Jerko Sladoljev .

 

Prodajom „ZALIHA „ pomalo se vraćaju sredstva uložena u izgradnju objekata ( investicije) koji ne traju vječno! Ako smještajni objekt nije iskorišten sredstva uložena kroz investiciju zauvijek PROPADAJU. Zato je duža iskorištenost kapaciteta lijek za turističku ekonomiju. Naravno uz uvjet da se u poslovanju poštuje točka pokrića.

 

Hrvatska je prije 50 godina (1973.g,) imala skoro istu vremensku distribuciju turističkog prometa, a i iskorištenost kapaciteta višu nego danas. Prosječna iskorištenost svih smještajnih kapaciteta 1973.g. je bila 86 dana, a danas je 77,8 dana (dakle oko 8 dana manje, ako podijelite 104,8 mio noćenja iz 2022.g., sa 1,34 mio kapaciteta izraženo u posteljama).

U VII i VIII mjesecu 1973.g. ukupno je ostvarivana nešto manja sezonalnost ili 56,7% noćenja, a danas je to 59% i to je manje – više kao i prije pola stoljeća !

Dakle 80 % svih noćenja i skoro dvije trećine sezone su se dešavale onda u četiri ljetna mjeseca ( od lipnja do rujna) kao i danas.

 

Ulaganje u promociju 1973.g. Turističkog Saveza Hrvatske ( 70 tisuća USD), a sa Turističkim Savezom Jugoslavije je bilo oko pola milijuna dolara. A danas HTZ ulaže oko pet milijuna dolara. Napominjem kako je svaka usporedba nezahvalna i često kontradiktorna.

 

Medjutim samo jedan dan manje iskorištenosti sezone nosi danas oko stotinjak milijuna eura prometa! Danas prosječna dnevna potrošnja po turistu dnevno iznosi oko stotinjak eura prema evaluacijama struke.

 

Sve ovo pišem uz “salvo errore et omissione” nevjernim Tomima koji zanemaruju činjenicu da smo, usprkos  “rekordima i uspjesima” u turizmu, najsezonalnija turistčka destinacija u Europi.

Zato mislim da uopće nisu ni bitna bivša i današnja vremena, dani iskorištenosti i visina ulaganja onda i danas. U svakoj priči bitan je ČOVJEK koji vizionarski odredjuje put ka većem ozdravljenju.

To je dijagnoza za kvalitetniju terapiju , dakle veću iskorištenost, mislim da nam danas više nego ikad ranije treba pravi ČOVJEK