Nije to bilo tako davno, možda prije nekih petšest godina kada smo se kolegica i ja vraćale navečer autobusom u Poreč i pritom promatrale novogodišnju rasvjetu u gradu. Na sve strane bljeskali su Djeda Mrazovi, jeleni, zvijezde padalice, natpisi "Čestit Božić" na hrvatskom i talijanskom jeziku … Kolegica je tada komentirala da je sve osvijetljeno kao da smo u Las Vegasu, a zapravo nema žive duše u gradu, te "je pitanje koliko se šoldi svake godine troši na to". A koliko se sjećam, nije bila jedina takvog mišljenja. Vraćajući se u današnje dane, kada je recesija stisnula sve, pa tako i gradske proračune i prigušila svjetla ili bolje reći sredstva namijenjena za božićne dekoracije, priča se mijenja i kako to obično biva, opet nije dobro.
– Grad je skromno ukrašen, ali nažalost nismo našli sredstva da bude bolje osvijetljen. Posljednje ukrase kupili smo prije tri godine, a situacija je takva da sredstva za tu namjenu nisu osigurana. A tako će vjerojatno biti i sljedeće godine, rekao je gradonačelnik Edi Štifanić odgovarajući na pitanja vijećnika na protekloj sjednici Primjedbu su na skupštini njihova udruženja uputili porečki obrtnici i komentirali kako je stari dio grada premalo osvijetljen, nema božićnog ugođaja i da bi Decumanusu trebalo dati malo više živosti i dodatno ga okititi, jer u njega ljudi više ne zalaze. Treba li dodati da živosti u Decumanusu u zimskim mjesecima i u vrijeme najsjajnije rasvjete nije bilo. A i ta je rasvjeta opet nekima smetala: neki su se žalili da je hladno plavičasta, neki da je prekičasta, neki da je uvijek ista. Bilo je i onih koji su se žalili da su dekoracije stavljene prerano, već za svetog Maura, a onda se druge godine kada nisu bile postavljene do tog datuma bunili zašto kasni postavljanje. Možda su ove godine blagdanske dekoracije u gradu recesijske, iako je i na njih utrošeno preko sto tisuća kuna, ali se ipak ne može negodovati da ih nema, već bolje reći da su u realnijim i decentnijim okvirima od onih lanjskih godina kada je izgledalo kao da se želi konkurirati londonskom Piccadillyu.
– Ako nema novaca, nema. Lijepo je gledati dekoracije na ulicama i trgu, ali meni je važnije da imam onu jednu lampadinu javne rasvjete navečer ispred zgrade, ili da je osvijetljeno neko raskršće ili pješački prijelaz, veli mi prodavačica na kiosku na (božićno osvijetljenom) trgu. Hoće li baš dva svjetleća bora ili Djeda Mraza više privući goste u grad malo je vjerojatno, vjerojatnije je da će ipak uštedjeti koju tisućicu u gradskom proračunu i smanjiti svjetlosno zagađenje. Na kraju, blagdanske se rasvjete i dekoracija tijekom godine sjećamo gotovo isto koliko i novogodišnjih odluka koje smo donijeli 1. siječnja.

Vedrana Habereiter, Glas Istre