Pravo? Obveza? Potreba? Što je to zdravlje, ili želja za zdravljem? Pravo je nešto što ostvarujete ako ispunjavate određene uvjete, poput prava na školovanje. Obveza je nešto što morate obaviti ako ispunjavate ili neispunjavate određene uvjete, poput obveze dolaska na posao. Potreba je nešto što trebate ili želite, i što je najčešće dio osnovnih uvjeta za normalnim životom.
Nažalost, umjesto potrebe, ispada da je želja za zdravljem obveza budući uslugu u zdravstvu moramo plaćati, ili pravo, jer zdravstvenu uslugu ostvarujemo tek ako ispunimo određene uvjete.
Imamo li se pravo žaliti na zdravstvenu uslugu kada je naš sustav još uvijek jedan od rijetkih u sklopu kojega je većina usluga još uvijek besplatna? U tome i leži bit problema. Usluga nije besplatna. Jer se iz svačijeg mjesečnog dohotka odvaja dio za zdravstvo. Stoga usluga nije besplatna.
Cijelu stvar pogoršavaju privatne zdravstvene usluge, jer krorištenjem usluga privatnika uslugu plaćate još jednom. Naime, da bi netko imao pravo na npr. Dopunsko zdravstveno osiguranje mora imati stalna mjesečna primanja, a iz tih mjesečnih primanja mora se dio uplaćivati i u obvezno zdravstveno osiguranje. Stoga, da bi koristili dopunsko, morate imati osnovno osiguranje, dakle dva puta plaćate istu uslugu. Je li to realno?
Odgovor ćemo dobiti ako potrebu za zdravljem usporedimo sa sličnom potrebom, npr. sa potrebom za hranom. Našu potrebu za hranom nadoknađujemo na dva načina, ili sami proizvodimo hranu odnosno sami radimo hranu ili se pak hranimo u restoranima. Kako god bilo, nešto novca moramo potrošiti u oba načina. S time da osnovnu potrebu možemo zadovoljiti i sa malo novaca, poput uzgajanja dijela hrane. Sve što želimo veći luksuz, veći su troškovi prehrane, ali uvijek postoji izbor. Ali, ako se želite hraniti samo u ekskluzivnim restoranima, ne morate trošiti i na hranu koji sami spremate.
Kod zadovoljavanja potrebe za zdravljem situacija nije baš takva. Kod zadovoljavanja osnovnih potreba, poput npr. liječenja slomljene noge, na fizikalnu terapiju možete uputnicom u državnoj instituciji ali uz dulje čekanje, ili možete ići istog dana kod privatnika uz dodatno plaćanje. Dakle, izbor postoji, ali potrebu ne možete zadovoljiti na najbolji način, jer zdravlje, kao i glad ne može čekati. A brzinu plaćate ponovnim plaćanjem onoga što ste već platili.
Koja bi bila idealna situacija? U idealnoj situaciji privatne zdravstvene kuće bile bi nadopuna državnim, odnosno ljudi bi mogli birati hoće li osnovne usluge koristiti u državnoj ili privatnoj ustanovi, a ako se odluči na privatnu, tada bi privatna ustanova tražila povrat novca od države, obzirom da je pacijent tu uslugu na određeni način već platio. Sve usluge koje nisu osnovne, poput npr. korekcije vida, sl. mogle bi se obavljati uz nadoplatu i u državnoj i u privatnoj kući, dok bi se određene eksluzivne usluge, koje uostalom nisu nekakav javni interes odrađivale samo u privatnim ustanovama, poput, estetskih operacija. Određene usluge odrađivale bi se samo u državnim ustanovama, koje predstavaljaju javni interes, poput porođaja ili transplatacija organa koje usluge moraju biti većinom financirane od države. Na taj način rasteretili bi se redovi u zdravstvu, sukladno osnovnim potrebama ali i određenim ekskluzivnim željama, a to znači da bi pacijent imao izbor za ono što plaća.
Upravo kao što svaki stanovnik može zadovoljiti svoju potrebu za hranom na navedena dva načina, premda niti jedan dio nije potpuno besplatan, ali izbor postoji ovisno o potrebama i mogućnostima. Sve što je više ekskluzive, a koje ne spadaju u zadovoljavanje potrebe za hranom, već u hedonizam, viši su i troškovi. Određene vrste prehrane država ne potpomaže, jer nisu javni interes, ali spadaju u ekskluzivu, dok određene vrste prehrane država mora sufinancirati obzirom da predstavljaju javni interes, poput sufinanciranja pripreme hrane od istarskog boškarina ili uzgoja koza za proizvodnju mlijeka.
Čini se da ponekad zatvaramo oči kada zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba koristimo za povećanje profita, a ne za postizanje balansa i jednakosti u izboru.

zzlevak