POREČ – Hrvatska seljačka stranka pozvala je građane Hrvatske da se uključe u niz akcija uništavanja ambrozije – ne samo u »režiji« te političke stranke, već da to učine samoinicijativno, što je, zapravo, i zakonska obveza svih vlasnika zemljišta. Zagrebački HSS pozvao je Zagrepčane da dođu na Črnomerec na prvu akciju uništavanja toga za zdravlje sve opasnijeg i pogubnijeg korova. Tako je bilo u Zagrebu, a kako je u Istri? Istarska županija još nije dio ugroženog područja, premda se Hrvatska nalazi u zoni najviše koncentracije peluda ambrozije u Europi. Posljednjih se godina, međutim, i u Istri i u Dalmaciji počinju locirati žarišta korova, ponajviše uz ceste, kojima se njegove, inače vrlo otporne sjemenke na kotačima vozila dovoze iz kontinentalnih dijelova zemlje. Prije dvije su godine veće žarište širenja ambrozije locirali na području Funtane upravo novinari porečke redakcije našeg lista. Tada je bila otkrivena cijela njiva zarasla u tu biljku, koja je, nakon alarmiranja javnosti i inspektora, ali i odgovornošću privatnih vlasnika zemljišta, iste godine uništena. Istra, zapravo, do tada i nije bila upoznata s problemom ambrozije, sve se svodilo na teoriju poljoprivrednih stručnjaka, odnosno površno poznavanje problema, o kojem se uglavnom saznavalo s TV prijemnika. Mnogi su poljoprivredni stručnjaci zatražili pomoć novinara da im pokažu mjesta – nakon objave u novinama javili su se mnogi građani koji su ambroziju otkrili na Buzeštini, Pazinštini, Labinštini i Puljštini. Ambrozija kao ukrasna biljka Angažirao se i Demokratski savez zelenih i udruga Ekop Istra s predsjednikom Josipom Antonom Rupnikom. – Poljoprivredni inspektori i savjetnici ljutili su se nakon što smo prije dvije godine konstatirali da glede ambrozije u Istri nije gotovo ništa učinjeno. Da nije bilo članaka u »Glasu Istre«, vjerojatno bismo još bili na istoj poziciji. Ljudi su potpuno needucirani te o ambroziji i njezinu utjecaju na zdravlje vrlo malo znaju, a na jednoj našoj konferenciji za novinare na kojoj smo se pojavili sa stabljikom te biljke dogodilo se da je čovjek reagirao iznenađeno jer ju je držao kao ukras u vrtu, veli Rupnik. Problem ambrozije u Istri, smatra on, poprimio je već sasvim ozbiljne razmjere, tim više što je mnogo poljoprivrednih površina neobrađeno, a korov s javnih površina, posebno uz prometnice, vrlo se rijetko uklanja. Vlasnici tih površina, posebno gradovi i općine, trebali bi više poraditi, kao i poljoprivredni savjetnici i inspektori, na poučavanju stanovništva da se više ne bi dogodilo da se opasan korov zamijeni za ukrasno bilje. Više angažmana trebalo bi poteći i od javnog zdravstva. Posebno bi to trebalo učiniti sada, kada se približava vrijeme kada je ambrozija najopasnija, a to je doba njene cvatnje, kada vjetar prenosi pelud koji izaziva ozbiljne alergijske probleme. Da je situacija vrlo ozbiljna, shvatili su i u Fondu Zdravi grad Poreč, u kojem su, doznajemo od liječnika Nina Basanića, izradili letak s osnovnim informacijama i fotografijom ambrozije, na kojem je posebno mjesto ostavljeno za anketu o njezinu eventualnom pronalasku. – Tiskali smo letak želeći senzibilizirati javnost. Namjeravamo projekt predložiti Gradu Poreču i Istarskoj županiji kao model koji bi mogao poslužiti svima. Osim što smo naveli što je ambrozija, kakva je njena rasprostranjenost, koja su joj svojstva te kako se očituje alergija, u letku predlažemo kada i kako utjecati na tu biljku, a ostavili smo mjesta i za povratnu informaciju. Građani koji misle da su je vidjeli moći će nam se javiti telefonom, e-mailom ili poštom, a mi ćemo posebno angažirati djecu i mlade putem izviđačke organizacije da bismo ih od malih nogu učili kako prepoznati ambroziju u prirodi i na koji je način ukloniti, veli Basanić. Korov se ne predaje Provjerili smo jučer livade i oranice na kojima se prije nekoliko godina pojavila ambrozija. Domaći poljoprivrednici pretpostavljaju da je sjeme stiglo s lovcima, budući da su prve stabljike tada još nepoznate biljke nikle točno ispod lovačke čeke. Iduće je godine ambrozija, na inače vrlo slabo obrađenom području između Funtane i Mugebe, odnosno Fuškulina, već dobrano narasla uz jedno polje djeteline i kukuruza te između lubenica. Neke su stabljike dosegle oko metar i pol visine. Prije dvije godine, već je cijela livada bila pod ambrozijom, a korov se proširio i u okolnu šumu i uz stazu prema Funtani. Srećom, intervencijom poljoprivredne inspekcije ambrozija je uništena, dijelom pokošena, a dijelom spaljena, pa je lani bilo vidljivo tek nekoliko stabljika. Međutim, jučerašnjim obilaskom spornog područja mogli smo se uvjeriti da se ambrozija još ne predaje. Nisu više u pitanju čitave livade, ali stabljike »uporne« biljke mogli smo zateći na susjednoj livadi, također uz ogradu jedne njive s lubenicama. Istina, još ne jako rasprostranjene, ali u količinama koje nisu zanemarive.

Svaki deseti Hrvat alergičan na ambroziju

Procjenjuje se da svaki deseti stanovnik naše zemlje boluje od peludne alergije na ambroziju, a broj oboljelih je iz godine u godinu sve veći budući da se i biljka sve više širi. Osobe osjetljive na pelud ambrozije pate od neugodnih simptoma – šmrcanja, kihanja i kašlja, svrbeži, začepljenja nosa, suzenja i oticanja očiju, otežanog disanja, a bolest može prerasti u alergijsku astmu. U Podravini, Posavini i Slavoniji ambrozija se pojavila još 1941. godine. Kao korov raste u poljima kukuruza, soje, suncokreta, duhana, krumpira, šećerne repe, također i među povrćem te u voćnjacima i vinogradima. Područja između Save i Drave na alergološkim kartama Europe označena su alarmantnom crvenom bojom. Da bi se korov suzbio, prije dvije je godine donesena naredba o poduzimanju mjera obveznog uklanjanja ambrozije. Njome se obvezuju ne samo vlasnici, već i posjednici i korisnici poljoprivrednih površina, bez obzira na to jesu li obrađene, također šuma i lovišta, okolica vodotoka i kanala te površina uz prometnice i željeznicu, da obvezno uklone korov i spriječe njegovo daljnje širenje. Ovlašteni inspektori kontroliraju situaciju na terenu, a kazne nisu zanemarive – do 76 tisuća kuna za poduzeća, a deset tisuća kuna za fizičke osobe.

Piše: V. MEDVEDEC