Kad je Jadran Tintor 2008. godine, na izbomoj sjednici Skupštine kluba s mjesta tajnika prelazio na mjesto predsjednika ženskog Odbojkaškog kluba Poreč, prezentiravši plan ostvarenja, između ostalog je istaknuo dva klupska cilja. Kratkoročan cilj bio je ulazak u Prvu B ligu, a dugoročni povratak u Prvu A ligu, najviši razred hrvatske odbojke u kojem se klub posljednji puta natjecao 1995. godine. Iskreno govoreći, ti su nam se ciljevi u to vrijeme činili više kao plod (pre)ambicioznih želja klupskog rukovodstva nego realnosti kluba, doduše bogate tradicije, ali ne baš ohrabrujuće sadašnjosti. Klub je u to vrijeme bio tek jedan od nezapaženih članova Druge lige – zapad, okupljao je u svojim redovima samo malodobne djevojke, prvu ekipu kojega su pored pretežno srednjoškolki činile čak i neke osnovke, 14-godišnjakinje. Sve su se one odbojkom bavile shvaćajući je tek nešto ozbiljnije od puke školske slobodne aktivnosti. No, za svega tri godine natjecanja porečke su nas odbojkašice potpuno razuvjerile, a klub je ostvario sve sportske ciljeve predsjednika Tintora s izborne sjednice Skupštine. Prva ekipa vratila se u Prvu A ligu, dok su juniorke, kadetkinje i mlađe kadetkinje ove godine postale viceprvakinje Hrvatske. Prema tim ostvarenjima klub se može pohvaliti s ukupno najkvalitetnijim pogonom mladeži u državi, s obzirom da zagrebačka Mladost ima naslove juniorskog i kadetskog prvaka Hrvatske, ali je u mlađekadetskom uzrastu tek šesta.

Debelo premašen plan
– U ove smo tri godine, otkad obnašam dužnost predsjednika kluba, debelo premašili plan, no ostvarenja naših igračica tek su djelomično neočekivana – prve su Tintorove ocjene dosad ostvarenog.
– S obzirom da sam prije preuzimanja dužnosti predsjednika četiri godine proveo na funkciji tajnika, imao sam dobar uvid u mogućnosti svih naših igračica, prvenstveno ovog naraštaja koji je sad nositelj igre naše prve ekipe. Tako nadareni naraštaj igračica jednostavno je morao dati rezultate uz uvjete da ozbiljno shvate bavljenje odbojkom i marljivo pristupe radu, te da ih vodi dobar stručnjak. Nama su se te dvije stvari poklopile, jer je dolazak Miodraga Stojakovića na mjesto trenera prije dvije godine bio zaista prekretnica za naš klub.
No, za svega dvije godine iz Druge lige s tek ponekom punoljetnom igračicom, stići do Prve A lige nije baš bio očekivani put.
– Plasman u Prvu B ligu bio nam je svakako planiran, jer smo smatrali da se Poreč prema svojoj odbojkaškoj tradiciji i mogućnostima mora izdići iznad nivoa Druge lige, a u novom rangu natjecanja ionako je već igralo puno ekipa s kojima smo smatrali da smo u najmanju ruku ravnopravni, ako ne i bolji. Tako brzi plasman u Prvu A ligu svakako nismo očekivali, no igračice su nas svojim izvrsnim rezultatima prošle sezone, borbom za naslov i osvajanjem drugog mjesta u Prvoj B ligi, zaista ugodno iznenadile i još jednom dokazale da imaju potencijala i za više od te lige.

Realna slika kvalitete
Do svih tih uspjeha stigli ste s kompletno domaćim kadrom, djevojkama koje su, izuzev dvije iskusniie igračice Teute Sauko i Oriete Žužić, sve odreda još uvijek srednjoškolke.
– Time naši uspjesi još više dobivaju na značaju, a nama su još i draži. Rezultati naših ekipa nisu umjetna, već realna slika kvalitete i mogućnosti porečke odbojke u hrvatskim okvirima. Iskreno, razmišljali smo, ali još uvijek nismo posezali za igračicama sa strane, a dobro je poznato da u odbojci samo jedna kvalitetna igračica može donijeti veliku prevagu. Našim je mladim djevojkama sigurno trebala pomoć jedne iskusnije igračice bez koje ne bi ni bilo ovakvih uspjeha, i u toj priči je doprinos iskusne Teute Sauko, koja se prije tri godine reaktivirala, neprocjenjiva. Nažalost, potencijal Oriete  Žužić zbog ozljede ramena u prošloj sezoni nismo mogli do kraja iskoristiti, a da jesmo vjerujem da bi bili još uspješniji.

Na jesen krećete s natjecanjem u elitnom hrvatskom razredu. Je li kod vas ikad bilo dvojbe prihvatiti ili ne taj rang?
– Naše su igračice na čelu s trenerom Stojakovićem taj rang izborile i nama je kao klupskom rukovodstvu dužnost omogućiti im da se u tom rangu i natječu. Osobno smatram, da smo kojim slučajem odustali od ulaska u Prvu A ligu, da bi rezultati porečke odbojke ponovno krenuli silaznom putanjom. Sigurno bi došlo do osipanja kadra i niti jednoj imalo sportski ambicioznijoj igračici ne bi imali pravo prigovoriti na eventualnom odlasku. U novoj sezoni nije realno očekivati ovako pozitivna iznenađenje kakva nam je ekipa priredila u Prvoj B ligi, jer je svaki viši rang i daleko teži, a naša će ekipa, prema mojim saznanjima, biti jedna od najmlađih, ako ne i najmlađa u ligi. No, nadamo se da možemo opstati u tom rangu dugoročnije, u svakom slučaju duže od samo jedne sezone. Razmišljamo se za tu novu sezonu svakako i pojačati, a rezultati tih naših razmišljanja bit će poznati do početka prvenstva.

Novac i dobar rad
Dugoročno, opstanak porečke odbojke u elitnom hrvatskom razredu ovisit će o dvije stvari: novcu i dobrom radu u omladinskoj školi. Kako uopće zadržati djevojke iz sadašnje prve ekipe na okupu u sredini kao što je Poreč ? Rukometašima, recimo, nije uspjelo zadržati najboljeg pivota Europe u svom naraštaju Tea Čorića, jer Poreč nije studentski grad.

– Na novac se dugoročno ne možemo oslanjati, jer je to nesigurna kategorija, u jednom trenutku ga na raspolaganju imaš više u jednom manje od očekivanja. Stoga se mi maksimalno moramo osloniti na dobar rad u omladinskom pogonu i njemu posvetiti punu pažnju, jer mi smo sredina osuđena na proizvodnju vlastitih igračica. Uostalom i svi dosadašnji uspjesi temeljeni su na tom principu. Što se tiče sadašnje prve ekipe, još godinu, možda dvije ove će djevojke ostati na okupu, a nakon toga svjesni smo da će nas zbog odlaska na studij ili bilo kojeg drugog razloga pojedine napustiti. Već sad znamo kako koja od djevojaka razmišlja i spremno ćemo dočekati svaku njihovu odluku. Svaka će od njih sama odlučiti što će u životu raditi, neke će nastaviti igrati u drugoj sredini, neke se posvetiti studiju, a neke ostati duže s nama. Nećemo ih, jer ni nemamo pravo nagovarati na suprotno, uostalom, ponuditi im za sada možemo samo dobar rad i dobru atmosferu u našem kolektivu, možda danas -sutra i kakvu manju naknadu.

K.Klarić, Glas Istre