• Ministarstvo poljoprivrede predlaže legalizaciju poluautomatskih puški “petometki”
• Prijedlog je u sukobu sa odredbama dvije europske direktive – Direktivom o pticama i Direktivom o staništima – Bernskom konvencijom i samim lovačkim Pravilnikom o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja
• Netransparentnost planskih dokumenata

 

 U Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu koji je objavilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva predlaže se promjena kojom bi se legalizirao dio krivolova, te promjena koja bi predstavljala povredu međunarodnog prava i prava Europske unije – želi se legalizirati korištenje poluautomatskih pušaka sa spremnikom do četiri naboja, takozvanih “petometki”.

Naime, članak 13. prijedloga Zakona o izmjenama glasi “U članku 66. stavku 1. točki 15. riječi: „poluautomatskim oružjem sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja“ zamjenjuju se riječima: „poluautomatskim vatrenim oružjem sa središnjom udarnom iglom sa spremnikom u kojem se nalazi više od četiri naboja“.”

Prijedlog izmjene nije u skladu s Direktivom 2009/147/EZ o pticama (Prilog IV) niti s Direktivom 92/43/EEZ o staništima (Prilog VI), niti s Bernskom konvencijom, koje izričito zabranjuju uporabu poluautomatskog i automatskog oružja sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja.

Predložena odredba kojom se dopušta uporaba oružja većeg kapaciteta stoga predstavlja odstupanje od jasno propisanih ograničenja u pravu Europske unije, barem u dijelu koji se odnosi na vrste obuhvaćene tim direktivama.

Dodatno, formulacija prijedloga je općenita i ne sadrži nikakva ograničenja u odnosu na vrste divljači, što stvara pravnu nesigurnost i otvara mogućnost primjene zabranjenih sredstava lova u situacijama u kojima su ona prema pravu Europske unije izričito nedopuštena.

Uslijed toga, predložena izmjena predstavlja smanjenje razine zaštite divljači i može dovesti do povrede obveza Republike Hrvatske prema pravu Europske unije.

Nadalje, predložene zakonske izmjene ne rješavaju problem netransparentnosti planskih dokumenata. Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša daje javnosti pravo na informiranje i odlučivanje u pitanjima okoliša. Zahvaljujući tome građani mogu sudjelovati u raspravi može li se, primjerice, u prašumi izgraditi vjetroelektrana, na pašnjaku solarna elektrana ili peradarska industrija.

U Hrvatskoj gotovo svaki grad ima Plan zaštite divljači, a ako živite van gradova, za područje u kojem obitavate postoji 10-godišnji planski dokument u kojem je propisan način upravljanja divljači. U hrvatskom zakonodavstvu takvi dokumenti u pravilu prolaze proces savjetovanja s javnošću, ali hrvatski Zakon o lovstvu to ne predviđa kad je riječ o planskim dokumentima obuhvaćenim tim Zakonom. Proces izmjene Zakona o lovstvu stoga daje priliku za usklađivanje ovog dijela hrvatskog zakonodavstva s Aarhuškom konvencijom i hrvatskim Zakonom o zaštiti okoliša.

Naime, prema glavi IV. Zakona, lovnogospodarski planovi (lovnogospodarske osnove, planovi zaštite divljači) su planski akti za koje je neupitno da se radi o dokumentima koji imaju utjecaj na okoliš i prirodu. Odnosno, to su planski dokumenti o kojima javnost treba biti informirana i imati mogućnost sudjelovanja putem javnog savjetovanja, a sukladno propisima o zaštiti okoliša i propisima o pristupu informacijama.

Međutim, postojeći sustav ne osigurava u dovoljnoj mjeri transparentnost niti mogućnost sudjelovanja javnosti u donošenju tih dokumenata, iako njihovi učinci mogu biti usporedivi s drugim okolišnim planovima za koje su takvi postupci obvezni.

Primjer takve prakse ne treba daleko tražiti. U susjednoj Sloveniji, lovnogospodarski planovi su uredno predmet savjetovanja s javnošću koje organizira njihov Zavod za šumarstvo. U samoj Hrvatskoj šumskogospodarski planovi su također predmet javne rasprave, te bi i lovnogospodarski planovi također trebali prolaziti proceduru javne rasprave.

“Pozivamo Vladu Republike Hrvatske i zastupnike u Hrvatskom saboru da ne podrže izmjene Zakona koje otvaraju pitanje usklađenosti s pravom Europske unije i načelima održivog upravljanja prirodnim resursima”, istaknuo je Boleslaw Slocinski iz Udruge Biom.

---

O BirdLife International:

BirdLife International je najveća svjetska mreža za zaštitu prirode. BirdLife je nadaleko priznat kao svjetski lider u zaštiti ptica sa 124 BirdLife partnera u 119 zemalja svijeta.

O Udruzi BIOM:

Udruga Biom jedna je od vodećih organizacija civilnog društva za zaštitu prirode u Hrvatskoj i predstavnik BirdLifea u Hrvatskoj. Misija udruge je očuvanje bioraznolikosti zbog dobrobiti prirode i društva. Bavi se zaštitom divljih ptica te drugih vrsta i staništa, borbom protiv krivolova i drugih opasnosti za živi svijet, okuplja zaljubljenike u prirodu, organizira volontiranja, educira djecu, mlade i odrasle, provodi istraživanja te zagovara promjene koje pozitivno utječu na živi svijet. Svojim aktivnostima nastoji popularizirati znanost i širiti svijest o važnosti individualnog doprinosa očuvanju prirode. Više na www.biom.hr.