Iako je još 1994. jedna međunarodna organizacija ponudila Istri projekt zbrinjavanja otpada, na tome se do danas ne radi, ustvrdio je predsjednik Demokratskog saveza zelenih Josip Anton Rupnik na nedavnoj konferenciji za novinare. Danska tvrtka OTAM, pojasnio je Rupnik, izradila je studiju zbrinjavanja komunalnog otpada koju su prihvatili Istarska županija te većina gradova i općina. Unatoč tome, Županija još nema zajednički plan zbrinjavanja komunalnog otpada. Prema spomenutoj studiji, još prije četiri godine svi deponiji u Istri trebali su biti ugašeni, izuzev središnjeg odlagališta na pulskom Kaštijunu, tvrdi Rupnik.

Njegove smo tvrdnje provjerili u nadležnom Županijskom odjelu za održivi razvoj, čiji nam je pročelnik Josip Zidarić potvrdio da studija doista postoji, ali nije ju izradila tvrtka OTAM niti ju je Županijska skupština usvajala. Prema riječima Ljiljane Dravec, voditeljice Odsjeka za zaštitu okoliša u spomenutom odjelu, u izradi studije, rađene za područje Istarske i dijela Primorsko-goranske županije, 1994. su godine uz hrvatske institucije i osobe (poput Elektroprojekta Zagreb i pulskog Urbisa) sudjelovala i sva komunalna poduzeća u Istarskoj županiji, jedinice lokalne samouprave te već spomenuti županijski odjel. Studija je izrađena u sklopu Programa tehničke pomoći za okoliš u Sredozemlju (METAP), uz financijsku podršku Europske investicijske banke, a pod stručnim vodstvom danske tvrtke Ramboll Virum i tadašnje Državne uprave za zaštitu okoliša – Odjela za Jadran.

Prema studiji, sanacija i zatvaranje svih deponija trebala se zbiti najkasnije do 2001., a cijeli sustav gospodarenja otpadom trebao je biti uspostavljen još prije dvije godine, što je trebalo (ne računajući sanaciju) koštati tadašnjih 91,4 milijuna njemačkih maraka. Studija je prezentirana jedinicama lokalne samouprave, a načelno ju je (kao strateški dokument uspostave sustavnog gospodarenja otpadom) prihvatilo njih dvadeset, među kojima Grad Pula i gradovi u čijem su vlasništvu komunalna poduzeća koja upravljaju deponijima. Naime, studija nije obvezujući dokument koji bi se trebao realizirati u određenom roku, već stručna podloga koja sadrži tehničke, ekonomske i organizacijske elemente uspostave sustava gospodarenja otpadom na području županije. Studijom je, dakle, predviđena sanacija postojećih neuvjetnih odlagališta otpada i njihovo prerastanje u reciklažna dvorišta (Pula, Poreč, Umag) i transferne stanice (ostala postojeća odlagališta), uspostava odvojenog prikupljanja korisnog i opasnog otpada uz istodobnu izgradnju regionalnog odlagališta ostatnog dijela (koji ostaje nakon selektiranja) otpada na pulskom Kaštijunu. Ta je lokacija odabrana s obzirom na to da se ondje odlaže gotovo 40 posto komunalnog otpada i 70 posto neopasnog tehnološkog otpada iz čitave Istre.

– U studiji je postojeće stanje na odlagalištima ocijenjeno veoma lošim i ekonomski neopravdanim. Procijenjeno je da je za 200 tisuća stanovnika, koliko ih je u Istri, uključivši i prosječno oko 50 tisuća turista godišnje, optimalno rješenje uspostava sustava sa samo jednim odlagalištem ostatnog dijela otpada uz prethodnu valorizaciju i izdvojeno prikupljanje korisnog otpada (ambalažni, organski, glomazni, građevinski i slično). Studija je predstavljala strateški dokument u razdoblju izrade Prostornog plana Istarske županije dok još na nivou Hrvatske nismo imali nijedan dokument koji bi nam približio koncept uspostave sustava gospodarenja otpadom. Naime, Sabor je tek krajem 2005. usvojio strategiju gospodarenja otpadom prema kojoj se sustav gospodarenja otpadom mora organizirati uspostavom županijskih centara za gospodarenje otpadom. Danas, nakon što je na nivou Istarske županije još 2002. s Prostornim planom usvojen i regionalni koncept sustavnog gospodarenja otpadom, putem strategije RH potvrđena je ispravnost u pristupu rješavanja problematike otpada na ovim prostorima, kaže Dravec.

Prema konceptu studije i nacionalnoj strategiji gospodarenja otpadom, Istarska županija ove je godine izradila radnu verziju Plana gospodarenja otpadom prema kojoj bi uspostavljanje centra za gospodarenje otpadom na Kaštijunu i sanacija svih istarskih deponija (uključujući ilegalne) stajala oko 63 milijuna eura. Dio novca osigurat će se iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a ostala sredstva potrebno je osigurati iz proračuna Županije i jedinica lokalne samouprave, kredita, ali i iz fondova Europske unije. Zbog mogućnosti dobivanja financijskih sredstava iz fondova EU-a, projekt je uvršten među prioritete Regionalnog operativnog plana Istarske županije, a nalazi se i na listi od četiriju nacionalnih prioritetnih projekata za program ISPA-e, ističe Dravec. S obzirom na to da studija iz 1996. nije razmatrala tehnologiju obrade otpada, a u cilju kompletiranja potrebne dokumentacije za sustav, od ISPA-e je zatraženo 400 tisuća eura za izradu studije utjecaja na okoliš i studije opravdanosti nekoliko tehnologija obrade otpada na Kaštijunu. Izrada te dokumentacije trajala bi oko 18 mjeseci.

Suština je, zaključuje Zidarić, da novca nema i nije moguće stanovništvo opteretiti tako da im se trostruko poveća cijena zbrinjavanja otpada. Treba ići korak po korak, a među prvima je pomak u povećanju količine odvojeno prikupljenog otpada, kao što je već učinjeno s ambalažnim otpadom.

Činjenica je, veli Dravec, da se nakon uspostave odvojenog prikupljanja ambalaže te njenim recikliranjem volumen otpada koji završava na odlagalištima već smanjio za 30 posto. Sustavnom uspostavom gospodarenja otpadom i drugim vrstama korisnog otpada kao što su gume, stara vozila i slično, taj će se postotak zasigurno povećati, sigurna je Dravec.

M. Vermezović Ivanović , Glas Istre