Istarske toplice, 16. siječnja (AMPress) – Istarske toplice nadaleko su poznato lječilište, ponajprije zahvaljujući visoko sumpornoj optimalno radioaktivnoj i toploj vodi punoj minerala (13 vrsta) za koju je znanstveno i u praksi dokazano da pospješuje liječenje kroničnih reumatskih, dermatoloških, ginekoloških i bolesti gornjih dišnih puteva, te postoperativnu rehabilitaciju. Takva prirodna ljekovitost vode izdvaja Istarske toplice od ostalih europskih termalnih izvora i svrstava ih na treće mjesto u Evropi po kvaliteti i ljekovitosti vode.

Nažalost, toplice koje nude izvrsne zdravstveno-terapijske usluge okružene su nebrigom, otpadom, oborenim drvećem…

 Iznad samog lječilišta uzdiže se 85 metara visoka nadaleko poznata stijena gorostas, ispod koje se nalazi izvor ljekovite vode Sv. Stjepan, korišten još u antičko doba. U njegovoj blizini pronađeni su natpisi u kamenu, stari rimski novac i nakit. Prvi pisani dokumenti potječu iz 1650. godine, biskup Tomassini je zapisao: "U motovunskim šumama izvire topla voda sa sumporom, čiji se potok ulijeva u rijeku Mirnu. Seljaci se peru u toj vodi i time liječe reumatizam i razne bolesti kože." 

Prva analiza vode napravljena je 1858. godine, a rezultati ispitivanja jednaki su današnjima. U to su vrijeme toplice bile poznate pod imenom «Terme Santo Stefano» i u stručnim i znanstvenim krugovima preporučuju se kao jedne od boljih u Austro-Ugarskoj. Nakon Drugog svjetskog rata rade kao odjel za fizikalnu terapiju i medicinsku rehabilitaciju Medicinskog centra u Puli, a 1970. ulaze u sastav turističkog poduzeća Rivijera iz Poreča. Gradi se suvremeni objekt od 200 ležajeva, povećava terapijska ponuda te pojačano dolaze novi gosti iz Švicarske i Italije. 

Danas su Istarske toplice u privatnom vlasništvu (Miamedica Istra dd), s gostima iz cijele Europe koji dolaze na terapije i odmor, želeći maksimalno iskoristiti blagodati ljekovite vode. Uz izvrsne zdravstveno-terapijske usluge i posebne programe (umirovljenički paket "Zlatna kap", relax, antistress) veći dio objekta je obnovljen, a u planu su i daljnja poboljšanja i proširenja smještaja. Međutim, izvan najužeg kruga toplica (ograđenog i s naznakom "privatno vlasništvo"), caruje nebriga: na svakom koraku gomile otpada, posebice u negdašnjem kamenolomu udaljenom dvjestotinjak metara od lječilišta i u kome se gosti u zavjetrini sunčaju. Oko toplica nema šetnica, a pogotovu uz asfaltiranu cestu prema Gradinji. Štoviše, uz cestu su gomile trulih drvenih trupaca, a preko ceste oboreno stablo prijeti vozačima i šetačima.

 Goste toplica, osobito sve brojnije strance, takav nemar začuđuje. Hrvatske šume (Šumarija Buzet) na svoju obavezu su zaboravile, jednako kao i Istarski vodovod koji pored toplica ima zapušteni pogon (kao i Elektroistra). Staze za goste-šetače nedvojbeno bi trebalo ponuditi samo lječilište, kao i nešto više rekreacije od sadašnjeg skromnog izbora, ali na Buzeštini postoji planinarsko društvo koje bi moglo pomoći da se gosti lakše i bez rizika popnu na stijenu-vidikovac. Inače, Istarske toplice pripadaju Općini Oprtalj koja ima i svoje turističko društvo, istina prvenstveno orijentirano na tartufarsku ponudu. Ali zajedno s vlasnikom lječilišta, državnim poduzećima i Turističkom zajenicom Istarske županije, Općina bi mogla krenuti u akciju kultiviranja okruženja tog vrijednog i vrlo izglednog punkta istarskog zdravstvenog turizma. Priskočit će u pomoć i aktivistice Zelene Istre!

AM Press, gradpula.com