U mnogobrojnim izlozima oblijepljenim bijelim papirima u zimskoj slici starogradske jezgre tek neki su primijetili da je jedan takav odnedavno i onaj dugogodišnje suvenimice Cardo kraj Zavičajnog muzeja Poreštine. Stavila je ključ u bravu i to trajno, doznajemo od njena vlasnika Deana Jovičevića.
– Umorio sam se pomalo od toga, nije lako imati otvoreno cijele godine, pokrivati sve troškove, kada posla objektivno ima samo u ljetnim mjesecima. Zato sam odlučio sve zatvoriti prije nego se počnu gomilati dugovi, kaže Jovičević. S druge stane, dodaje kako će na mozaicima nastaviti raditi kroz Društvo za skrb i promicanje održivog korištenja kulturne baštine s kojim je lani pokrenuo simpozij Mosaic City u kojem su akademski umjetnici izrađivali mozaike koji su ostali u trajnom gradskom vlasništvu, ali još nisu našli svoje mjesto.
Što se pak suvenirnice s dvadesetogodišnjim stažem tiče, ona je bila jedno od malobrojnih mjesta u gradu mozaika koji je nudio suvenirsku ponudu inspiriranu mozaicima. Mozaici slagani od kamenčića, izliveni iz kalupa ili ručno obojeni, šalice s motivom mozaika, stare kartuline, kopije amfora antičkih ukrasnih predmeta ili ručno izrađene lampe, bili su neki od suvenira koji su se ovdje mogli nabaviti. lli kako mi je rekla jedna poznanica, jedna od malobrojnih butiga iz koje si mogao nekome ponijeti zanimljivu uspomenu na Poreč, a da nije to vino, ulje ili neki drugi gastro proizvod neprikladan za putnike avionom. lli dodali bismo, nešto prikladno za razliku od onoga što se može kupiti u susjednim trgovinama i to samo u ljetnim mjesecima kada su otvorene – jeftine plastične črčke i majice s bezveznim porukama. Jer iako na ulazu u Poreč stoji natpis grad mozaika i spominju se u nekoliko turističkih brošura, s druge strane još su uvijek malobrojni suveniri oslikani ili inspirirani porečkim mozaicima ili tom tehnikom uopće. Rijetke su šalice, zidni tanjuri, pepeljare, čaše, majice, kape, marame, ručnici i torbe za plažu, posteri, zastavice, označivači stranica, upaljači, nakit …
Poreč nije grad mozaika jer još nema sustavnog i razrađenog projekta od strane nadležnih institucija da se građanima i posjetiteljima približi takva slika grada. Brendiranje se ne može provesti kroz jedan dan, jer je i to svojevrstan mozaik u kojem se slaže kockica po kockica. U zadnjih pet godina malo je kockica dodano u njega, osim spomenutog simpozija i prateće izložbe. S druge strane, ispala je jedna druga kockica – nestala jedna od malobrojnih butiga u Decumanusu iz koje ste u svijet mogli ponijeti uspomenu na porečke mozaike.

V. Habereiter, Glas Istre