Jelen se širi prema jugu, a za krupnom divljači dolaze i predatori poput medvjeda i vuka
Oplanić objašnjava da se jelen obični širi iz smjera Ćićarije, Gorskog kotara i Slovenije. Na terenu se mogu vidjeti veće skupine jelena. Spominju se primjeri u kojima je ispod čeke došlo 15 grla, a kod Tićana je zabilježeno i krdo od oko 40 jelena

 Stanje u istarskim lovištima posljednjih se godina značajno mijenja. Zapuštanje poljoprivrednih površina, širenje šikara i šuma te promjene staništa pogoduju rastu brojnosti krupne divljači. Uz srnu i divlju svinju, u sve većem se broju pojavljuje jelen obični, vrsta koja se iz sjevernih dijelova Istre postupno širi prema jugu, a zabilježena je i na području Pule. Za jelenom i drugom krupnom divljači sve se češće vežu i pojave čaglja, vuka i medvjeda, pa se pred lovačka društva u Istri postavljaju novi izazovi gospodarenja lovištima.

O tim promjenama govori dr. sc. Milan Oplanić s Instituta za poljoprivredu i turizam, jednog od rijetkih licenciranih izrađivača lovno-gospodarskih osnova u Istri. Upravo sada većina lovačkih društava izrađuje nove lovno-gospodarske osnove za zajednička lovišta za iduće desetogodišnje razdoblje, a one će, prema stanju na terenu, morati uzeti u obzir promjene. Dr. sc. Oplanić ističe da se stanje u lovištima ne može promatrati odvojeno od promjena u prostoru.

“Divljač se ponaša u skladu s promjenama u prirodi. Mijenjaju se uvjeti staništa, odnosno zapuštaju se poljoprivredne površine. Oranice prelaze u livade i pašnjake, a livade i pašnjaci prelaze u šume”, rekao je dr. sc. Oplanić.

Takve promjene pogoduju povećanju brojnosti krupne divljači. Najprije su se kao problem isticali srna i divlja svinja, a sada se sve više govori o jelenu običnom. U nekim lovištima, prema riječima dr. sc. Oplanića, jelen obični je prije deset godina bio tretiran kao nepoželjna vrsta, što je značilo da se svaka jedinka koja se pojavi u lovištu treba izlučiti. Sada se, međutim, stav mijenja jer se vidi da se jelen na takav način ne može jednostavno izlučiti iz lovišta. U lovno-gospodarskim osnovama stoga se pojavljuje drukčiji pristup. Ondje gdje se vidi da jelen već stalno ili učestalo obitava, preporuka je da s njima gospodari, kao glavnom ili sporednom vrstom. To znači da se na temelju bonitiranja i uvjeta u lovištu određuje koliko jedinki može obitavati na prostoru lovišta.

Oplanić objašnjava da se jelen obični širi iz smjera Ćićarije, Gorskog kotara i Slovenije. Na terenu se mogu vidjeti veće skupine jelena. Spominju se primjeri u kojima je ispod čeke došlo 15 grla, a kod Tićana je zabilježeno i krdo od oko 40 jelena. Ipak, dr. sc. Oplanić upozorava da je teško procjenjivati stvarnu brojnost, jer se ona u lovno-gospodarskim osnovama određuje prema uvjetima lovišta, a stvarno stanje na terenu može biti veće od optimalnog broja. Ako se utvrdi da je brojnost veća od one koja odgovara uvjetima lovišta, lovačko društvo treba tražiti redukcijski odstrjel. Cilj je doći do propisanog matičnog fonda pojedine vrste divljači, odnosno broja jedinki koji u lovištu može normalno živjeti, imati dovoljno hrane i zaklona te ne stvarati veće štete. Posebno se ističe i problem spolne i dobne strukture divljači.

“Problem nastaje kada se odstrjel usmjeri uglavnom na muška grla, dok se ženska ne izlučuju jer nisu atraktivna zbog trofeja. Time se narušava prirodni odnos muških i ženskih grla. To može biti problem u  nekim lovačkim društvima, jer se mora voditi računa o spolnoj i dobnoj strukturi, a ne samo o trofeju”, rekao je dr. sc. Oplanić.

Uz jelena, važna tema u istarskim lovištima ostaje i divlja svinja. Za nju je na snazi naredba o smanjivanju brojnosti zbog suzbijanja afričke svinjske kuge. Lovačka društva trebala bi smanjivati brojnost divljih svinja na 10 posto propisanog matičnog fonda u lovištu. Posebno se ističe i da samo povećavanje odstrjela ne mora uvijek dati očekivani učinak ako se ne vodi računa o biologiji vrste. Kod divljih svinja posebno se spominje uloga stare krmače u krdu. Ako se ona odstrijeli, mlađe krmače mogu se pariti, pa se brojnost može povećati.  Istodobno se bilježe i promjene kod sitne divljači. Ove se godine bilježi više zečeva i fazana, čak i na područjima gdje ih prije nije bilo ili ih se rijetko čulo.

Posebnu pozornost privlači i širenje čaglja. Čagalj se u Istri pojavljuje posljednjih petnaestak godina, a dolazi s područja Gorskog kotara, Slovenije i brdskih prostora. Iako nije autohtona vrsta i on ima svoju ulogu u prirodi. Hrani se strvinom, glodavcima i lisicama, pa se je s njegovom pojavom smanjio broj lisica i opasnost od bjesnoće. Brojnost čagljeva treba zato održavati na minimumu kako ne bi radio štete na divljači, ali i na domaćim životinjama. No, s porastom krupne divljači očekuje se i veća prisutnost krupnih predatora.

“Bit će sve više krupne divljači i krupnih zvijeri. Čagalj je dolazio i prije, a vuk pogotovo dolazi za jelenom”, zaključuje dr. sc. Oplanić. Nova desetogodišnja razdoblja gospodarenja zato će za istarska lovačka društva biti zahtjevnija nego dosad, a Institut za poljoprivredu i turizam pritom ostaje jedna od ključnih stručnih adresa za razumijevanje i planiranje budućnosti istarskih lovišta.