Nagrada Sveti Mauro ove je godine dodijeljena Snježani Lehman, majci dvoje punoljetne djece, ženi koja je bez dvojbe dosadašnjim volonterskim radom ostavila trajni trag u tkivu Poreča. Tko je Snježana Lehman, dugogodišnja predsjednica gradskog Društva Naša djeca?

Lehman je u Poreč došla 1979. godine iz Rijeke i zaposlila se kao pripravnica u Plavoj laguni. Tada je još bila aktivna odbojkašica. »Imali smo odličan tim ´Student´, koji je bio u tadašnjoj jugoslavenskoj Drugoj ligi. Kad sam preselila u Poreč još sam neko vrijeme putovala u Rijeku igrati s njima, ali je postalo naporno pa sam igrala u porečkom timu još sedam godina, sve dok nisam ostala u drugom stanju s kćerkom«, pripovijeda Lehman.

Iz Plave lagune je otišla 2003. godine, kad su se, kaže, promijenile okolnosti u kojima se obavljao posao. Bilo je hrabro ostaviti dugogodišnje polje rada i početi nešto sasvim drugačije.

– Godinu dana bila sam u bedu. Iz potpuno poznatih voda ušla sam u područje u kojem je sve bilo nepoznanica, počevši od radnog žargona. Govorila sam si: to ti je izazov, ti to možeš. Naučila sam i još učim puno novih stvari, i drago mi je da sam se odlučila na tako veliku promjenu, kaže Lehman.

A što je s nagradom, kako su je prihvatili u DND-u i što joj to osobno znači?

– Kolegice i kolege s kojima radim u DND-u i, naravno, djeca redom su mi čestitali i vesele se. Stvarno smatram da je ta nagrada koliko moja, barem isto toliko čitavog DND-a, jer bez ekipe koja je tamo ne bi ništa bilo moguće, ali niti bez podrške cijele moje obitelji, kao i obitelji ostalih DND-ovaca. Koliki je autoritet nagrade testirat će naši zahtjevi za bolje uvjete rada. Kad je DND kao udruga lani dobio Nagradu »30. april« mislili smo da će nam biti lakše doći do prostora za radionice, ali baš i nije bilo tako. A bilo bi dovoljno da Grad kaže: dajemo »Školjku« DND-u i udrugama, mladim bendovima i svima kojima treba prostor za rad, a mi bismo iz europskih fondova i drugih izvora našli novac za uređenje prostora. Zapravo ne znam što misliti o tome da su meni dali nagradu. Ovo što radim u DND-u mi je gušt i zadovoljstvo, to je u temeljima volonterskog rada. Dobro radiš ono što radiš zbog sebe, zbog čega ti je lijepo, a takva je čitava ekipa DND-a. Valjda su mislili da nagradu treba dati meni zbog ustrajnosti. Mi već 11 godina radimo u nevjerojatno teškim uvjetima. Novac nije problem, nego isključivo prostor i povremeno stručni voditelji radionica. Kako se smjenjuju gradonačelnici, upoznajemo ih s dosadašnjim rezultatima i molimo da nam pomognu poboljšati uvjete rada. Oni sve obećaju, a nakon devet mjeseci u pravilu više ni ne razgovaramo. Izgleda da je u Poreču frka kad nešto hoćeš raditi, a problem u radu s djecom je taj da ona nemaju vremena čekati. Ako djeca sad žele nešto raditi, to im treba odmah omogućiti, oni ne razumiju da nešto nije u proračunu, i ako ne reagiraš već su sljedećeg trenutka na faksu ili su njihovo zanimanje privukli alkohol, dileri…, govori Lehman.

Navodi problem plesne radionice za koju postoji ogroman interes, ali nema prostora pa su neki roditelji odlučili djecu voditi u DND u Fažanu.

Lehman kaže da su joj povod za uključivanje u rad obnovljenog DND-a bila vlastita djeca, sada već mladi ljudi. »Družeći se i radeći s djecom postalo je lakše razumjeti njihove potrebe. Kad su moja djeca odrasla, neka su druga djeca postala moja-naša. Vežeš se uz njih, a oni te svojim radom i voljom tjeraju da se njima baviš. S ovim većima je to uzajamno, bavimo se njima, a oni nama. Zapravo, nema dvojbe u odgovoru na pitanje hoću li doma peglati ili biti okolo s klincima«, pokušava relativizirati svoj angažman Snježana Lehman. A u radu s djecom iznimno je važan i kontinuitet, što je sve samo ne lako – djeca brzo rastu, a oni veći koje osposobljavamo za rad s malima samo kratko ostaju kao voditelji, jer ih školovanje odvodi iz Poreča.

– Voljela bih da se u našem gradu prepozna i uvaži stav DND-a i ostalih udruga koje se bave djecom i mladima – da je to stvarno ulaganje u našu zajedničku budućnost. Za razliku od uvriježenog mišljenja odraslih da mladi danas ne vrijede, smatram da, s obzirom koliko u njih ulažemo, imamo bolju djecu nego što zaslužujemo, kaže ovogodišnja dobitnica nagrade Sv. Mauro.

S.Matejčić, Glas Istre