– Za to zaostajanje dijelom su krive i nove članice EU koje zaostaju 50 godina po ulaganjima u znanje i istraživanje.  Prosjeku su se najviše približile Mađarska i Slovenija, kojima treba samo desetak godina da sustignu prosječna ulaganja EU 25. Zemlje koje su na začelju, na kojem je i Hrvatska, trebat će 90 godina da sustignu EU 15, a cijelo stoljeće najbolju Dansku ne budu li primjenjivale iskustva starih članica, čulo se jučer na međunarodnoj konferenciji u Zagrebu o značenju Lisabonske strategije za zemlje jugoistočne Europe.

Loša segmentacija
Alena Nesporova, analitičarka Međunarodne organizacije rada, kaže da je jugoistok Europe još suočen s  razočaranjima na tržištu rada. Većina država tog područja ostvarivala je visoke stope rasta u posljednjih sedam godina, ali je to ostalo bez odjeka na tržištu rada jer se zaposlenost samo neznatno povećala.

Gospodarstva nisu stvarala nova radna mjesta, a tržište rada prolazi kroz veliku segmentaciju. Na jednoj su strani    relativno zaštićeni radnici javnog sektora, a na drugoj “periferni” radnici bez ugovora, zaštite i socijalnih prava. Osjetno je povećan broj ugovora na određeno, posebno u Poljskoj, Makedoniji i Hrvatskoj. Izostala je čak i uobičajena fluktuacija radne snage koja je prateća pojava naprednih ekonomija u vrijeme kada gospodarstvo raste. Nesporova zaključuje da radnici oklijevaju s prelascima na produktivnija radna mjesta jer se boje gubitka stečenih radničkih prava.

Nema sigurnosti
Tako se na tržištima tih zemalja javlja apsurd da znatno raste udio zaposlenih koji su na jednome radnom mjestu manje od godinu dana te onih koji u istog poslodavca rade više od deset godina. To samo znači da fleksibilnost bez prateće sigurnosti neće donijeti poboljšanja na tržištu rada, zaključila je Nesporova. Konferenciju su pod pokroviteljstvom Europske komisije  organizirali Institut za međunarodne odnose, CEPOR i Evropski pokret Srbije.

Autor Ljubica Gatarić, Večernji List