Iako Istarska županija nema ni jednog stvarno velikog otoka, pa će program održivog razvitka njenih otoka i otočnih skupina zasigurno biti »tanji« od programa jedne Primorsko-goranske ili Splitsko-dalmatinske županije (istarski su izuzetak, dakako, Brijuni), nije nimalo svejedno kako će se planirati njihov razvitak. Jednako je tako bitno, a za planiranje razvoja i od presudne važnosti, u čijem su oni vlasništvu i u čijem će vlasništvu tek biti, odnosno hoće li ih sadašnji vlasnici zadržati u sadašnjem stanju ili ih namjeravaju prodati, kao što je to već učinjeno s otocima Frašker i Fraškerić.

U nacrtu programa održivog razvoja otoka u Istri, podsjećamo, upozorava se na sve veći interes stranih građana za kupnjom atraktivnog zemljišta u Istri i cijeloj obalnoj Hrvatskoj, kao i na to da bi se sadašnji vlasnici, privučeni atraktivnim financijskim ponudama, odjednom mogli trgnuti i prodati svoje otočno zemljište nekom kome cilj nije očuvanje sadašnjeg ekološkog stanja, nego korištenje otoka u neke druge svrhe. Premda je riječ o zaštićenom krajoliku, strah za budućnost istarskih otoka opravdaniji je kad se zna da ih je dio u privatnom vlasništvu.

No, hrvatska je Vlada odlučila taj potencijalni problem riješiti kupnjom otoka, odnosno uvođenjem prava prvokupa onih koje proglasi otocima od nacionalnog interesa, kako je to regulirano u drugim europskim zemljama. Cilj najavljenih izmjena i dopuna zakona o otocima je, u biti, zaštititi male i nenaseljene otoke, a tu je inicijativu podržalo i Otočno vijeće na svojoj zadnjoj sjednici u Zadru, kada je resorni ministar Božidar Kalmeta rekao da će vlasnicima otoka biti omogućena njihova prodaja, ali ih oni najprije moraju ponuditi državi po tržišnim cijenama. Ukoliko država ne iskoristi to pravo, parcele na otocima moraju se ponuditi županiji, odnosno gradu ili općini. Tek u slučaju da ih ni jedinice lokalne samouprave ne žele kupiti vlasnici će ih moći prodati na otvorenom tržištu.

Budući da ni sami izrađivači spomenutog programa održivog razvitka nisu suglasni oko točnog broja istarskih otoka (u istom dokumentu navodi se barem pet različitih podataka, vjerojatno zbog toga što se manji otočići i hridi ponekad ubrajaju, a ponekad i ne), nije nimalo lako dobiti pravu informaciju o njihovim vlasnicima. Prema jednom izvoru, koji je prilično pouzdan, ali ga zbog eventualnih manjih nepreciznosti ipak valja uzeti s blagom rezervom, Istra ima 61 otok veći od 1.000 četvornih metara.

U državnom je vlasništvu 26 takvih otoka, čija je ukupna površina 862 hektara, u vlasništvu gradova i općina je 17 otoka ukupne površine 23 hektara, privatni vlasnici posjeduju devet otoka površine 57 hektara, dok je isto toliko otoka – ukupne površine 82 hektara – u mješovitom vlasništvu. Ilustracije radi, u Hrvatskoj ukupno ima čak 326 privatnih otoka, površine 10.672 hektara, nasuprot 137 otoka u rukama jedinica lokalne samouprave (oko tisuću hektara zemljišta) te 113 državnih otoka površine 1.600 hektara.

Kako će se prema budućnosti svojih otoka postaviti regionalna i lokalne vlasti u Istri, odnosno hoće li iskoristiti pravo prvokupa otoka ukoliko ih vlasnici budu htjeli prodavati, a to ne učini država, pokušali smo saznati izravno od župana i nekih (grado)načelnika.

– Naš cilj, u osnovi, nije kupnja otoka, jer imamo druga sredstva kojima možemo spriječiti eventualnu devastaciju otočne flore i faune i ukupnog ambijenta. I to vrlo jednostavno – županijskim prostornim planom kojim smo efikasno riješili mnoge probleme u prostoru Istre. Kao što smo i do sada vodili politiku održivog razvoja prostora, to ćemo činiti i dalje, pogotovo na najosjetljivijim dijelovima prirode, a istarski otoci su svakako jedan od njih. Neki su otoci u privatnom vlasništvu i zato svima sugeriram da ne pokušavaju špekulirati njihovom prodajom, jer Županija ne namjerava dozvoliti izgradnju na otocima, osim na onima na kojima je to već učinjeno. Na onim otocima gdje postoji infrastruktura te turistički i ugostiteljski objekti, zadržat ćemo postojeće stanje. Nema potrebe povećavati kapacitete na otocima budući da je sadašnja izgrađenost dovoljna, a po mojem je ukusu na nekim otocima i prevelika, kao na Sv. Nikoli u Poreču i Crvenom otoku u Rovinju – kaže župan Ivan Jakovčić.

Na području vrsarskog akvatorija svega su dva otoka u mješovitom vlasništvu – Sv. Juraj i trostruko manja Koversada. Premda ni sam ne zna koliko je četvornih metara zemlje na njima privatno, načelnik Općine Vrsar Franko Štifanić veli da je Općina itekako zainteresirana za kupnju tih parcela.

– U ovom je trenutku teško reći koliko uopće može koštati to zemljište budući da mu ne znam ni površinu. Sigurno je u pitanju velik novac, ali Općina Vrsar je apsolutno zainteresirana da kupi to zemljište – veli Štifanić, ukazujući na to da gradnja na tim otocima ni sada nije bila moguća, pa će tako ostati i ubuduće.

I Goran Buić, načelnik Općine Medulin, bio bi najsretniji da svi otoci u medulinskom akvatoriju budu u vlasništvu Općine.

– Vlasništvo zemljišta na otocima je manje bitno, jer je prostornoplanskim dokumentima u svakom slučaju onemogućena bilo kakva gradnja na svim otocima u Općini Medulin. Naravno da bih bio najsretniji kad bi svi otoci bili u općinskom vlasništvu, ali cijena će im sigurno biti takva da ih nećemo moći sve otkupiti. Nama su praktički svi otoci u zaštićenom krajoliku tako da su oni sigurni od bilo kakve gradnje. Dobro je imati vlasništvo nad njima, ali važniji je prostorni plan – smatra Buić, koji se već ranije odredio i protiv gradnje na već prodanim otocima Fraškeru i Fraškeriću.

Budući da je najviše privatnih otoka u Istri na rovinjskom području, a najveći je porečki otok u mješovitom vlasništvu, posebno bi bilo zanimljivo čuti kako o budućnosti tih otoka razmišljaju gradonačelnici Rovinja i Poreča Giovanni Sponza i Edi Štifanić, no oni jučer nisu imali vremena za razgovor s novinarom. Mada Pula nema privatnih otoka, pulski gradonačelnik Valter Drandić smatra da bi takve otoke trebalo otkupiti budući da su od neprocjenjive vrijednosti.

No, izmjene Zakona o otocima regulirat će i utvrđivanje granica pomorskog dobra na otocima, a upravo će Drandić u ime Grada Pule idućeg tjedna razgovarati s općinskim državnim odvjetnikom Aleksandrom Puhom o prioritetima u utvrđivanju tih granica za cijelo područje Pule, kao i o financiranju tog procesa. Kako veli Puh, općinska državna odvjetništva sustavno i intenzivno rade na uknjižbi pomorskog dobra neovisno o tome je li riječ o otocima ili ne. Zasad je, veli, nesporno pomorsko dobro upisano svugdje gdje se to moglo izravno učiniti, a dalje sve ovisi o inicijativi jedinica lokalne samouprave i njihovoj spremnosti da sufinanciranju taj opsežan postupak.

– Što se otoka tiče, teško je točno reći gdje smo sve uknjižili pomorsko dobro budući da sve postupke vodimo po katastarskim česticama, a ne po imenima otoka. Kada budemo dobili katastarske planove, završit ćemo usporedbu podataka koje imamo i te čestice ćemo »smjestiti« u prostor. Mogu reći da smo upisali pomorsko dobro na otočićima Sv. Katarina i Sv. Andrija u pulskoj luci, kao i na otoku Veruda, popularnije znanom kao Fratarski. Pomorsko dobro upisali smo i na 20 čestica na Brijunima, ukupne površine 4,5 hektara, a nadam se da ćemo u idućih mjesec dana završiti i cijelo područje Medulina. Trenutno upisujemo i u svim ostalim općinama na području Puljštine – kaže Puh, pojašnjavajući da je u ovoj fazi mahom upisano nesporno, nakon čega će se utvrditi i tzv. administrativno pomorsko dobro.

Podsjetimo, u nesporno pomorsko dobro spadaju obale, gatovi, molovi, plaže, luke, svjetionici i grebeni, a postoji i »administrativno« pomorsko dobro koje se određuje upravnim postupkom. Granicu potonjeg utvrđuje povjerenstvo koje čine predstavnici Istarske županije, gradova, općina, Županijskog državnog odvjetništva i katastra, a općinska državna odvjetništva u Puli, Rovinju, Pazinu i Bujama »samo« upisuju pomorsko dobro u zemljišne knjige i rade na njegovoj zaštiti. Upravo stoga upisivanje »administrativnog« dobra zahtijeva i znatno veće financijske izdatke, pa odvjetništva računaju na pomoć lokalne samouprave.

Općinska državna odvjetništva, otkriva Puh, upisivat će granice nespornog i »administrativnog« dobra jednakim intenzitetom na svim otocima, neovisno o tome jesu li u državnom, gradskom ili privatnom vlasništvu.