Ako u petom, nedavno oglašenom pokušaju porečko poglavarstvo uspije po početnoj cijeni prodati četiri parcele u servisnoj zoni Facinka, moglo bi gradsku blagajnu podebljati za blizu devet milijuna eura, odnosno oko 65 milijuna kuna. Dosad je Grad na tom području, gdje mu je država darovala blizu 24 hektara zemljišta, uspio prodati dvije veće čestice trgovačkim tvrtkama. Jednu od 6.595 kvadrata Lidlu za 2,31 milijun eura, a drugu od 9.979 kvadrata Plodinama za 3,301 milijun eura. Dakle, ukupno je prihodovao oko 41 milijun kuna.
Te prve prodaje, objavljene krajem prošle, a ugovorene prvih dana ove godine, bile su vrlo povoljne. Kvadrat zemljišta Plodine su platile 330, a Lidl čak 350 eura. Ohrabreno postignutim, poglavarstvo je još četiri parcele u susjedstvu pokušalo prodati po 350 eura, ali bezuspješno. Potom je spuštalo cijenu, ali nitko se nije javio ni na posljednji natječaj, kad je ona bila 250 eura. Ispod nje, istaknuo je gradonačelnik Edi Štifanić, neće se ići pa je i na aktualnom natječaju ostala ista. Inače, prva procjena gradskih stručnih službi za zemljište na Facinki bila je 220 eura.

Nije sve zemljište građevinsko

Uz ovih šest parcela Grad je u servisno-poslovnoj zoni dobio još nekoliko građevinskih. Međutim, nisu sva 237.093 četvorna metra, koje je Hrvatski fond za privatizaciju odlukom Vlade početkom lanjske jeseni prenio Gradu Poreču, unutar građevinskog područja. Ono se u tom istočnom, »industrijskom« dijelu Poreča, proteže s obje strane Vlašićeve ulice prema Stanciji Portun do križanja s novom obilaznicom. Oko 11 hektara između vodospreme koju su Porečani ranije zvali Fašinka, a sad se za to područje rabe nazivi Facinka i Fazinka, i obilaznice te ceste Poreč – Varvari po važećem je prostornom planu zaštitna zelena površina. Prodaja tog zemljišta ne dolazi u obzir, a eventualna urbanizacija morat će proći poznatu proceduru izmjene plana, što kratkoročno nije izvedivo.
Naravno, ni svo građevinsko zemljište ne može se prodati jer u planiranim servisnim zonama moraju biti i prometnice te javna parkirališta. Po gruboj procjeni u servisnoj je zoni za prodaju, ne računajući dvije prodane parcele, još raspoloživo manje od sedam hektara. To su četiri oglašene parcele u tzv. području II, čija je ukupna površina 35,4 tisuće četvornih metara. Nadalje, u tom dijelu. uz Plodinama prodanu česticu jedna je od oko 8.540 kvadrata koja je rezervirana za zamjenu s nekretninama Vindije na Žatiki. Uz obilaznicu je još jedna parcela od oko 6.160 kvadrata. Ostale potencijalno utržive čestice nalaze se s druge strane Vlašićeve ulice, jedna u "području II" i četiri u "području l" servisne zone, doznali smo u gradskom odjelu za upravljanje imovinom. Uvidom u zemljišne knjige i katastar izračunali smo da je njihova ukupna površina blizu 21 tisuću četvornih metara. Međutim, na dijelovima tri parcele već su prometnice, primjerice, ona koja vodi za Stanciju Vergotini. Nova parcelizacija nije provedena, a po našoj procjeni trebat će od tih čestica odbiti oko tri tisuće kvadrata. Uz pretpostavku da će svo preostalo građevinsko zemljište Grad prodati po 250 eura za kvadrat, računajući po toj cijeni i zamjenu s Vindijom, mogao bi prihodovati blizu 17 milijuna eura. To bi, s već utrženim parcelama, gradskom proračunu donijelo ukupno oko 160 milijuna kuna. Puno ili malo, teško je reći, ali to je barem 12 puta više negoli su sva 24 hektara bila procijenjena prilikom "znanemenite" prodaje na kasnije poništenom natječaju!

Državna darovnica za (su)financiranje gradskih projekata

Sav taj novac Grad bi trebao namjenski potrošiti, što proizlazi iz smisla državne darovnice, odnosno sporazuma koji su dvije strane potpisale koncem lanjskoga rujna. Vlada je tim darom izbjegla obvezu da (su)financira velike porečke projekte – izgradnju sportske dvorane na Žatiki za Svjetsko rukometno prvenstvo 2009., nove osnovne škole sa sportskom dvoranom na Finidi, gradske zaobilaznice, uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Červar Portu te aktualne faze rekonstrukcije infrastrukture i popločenja starogradske jezgre. Koliki bi stvarni udio državnog budžeta bio u tim projektima teško je reći, jer kriteriji nisu precizni i nerijetko su podložni političkom voluntarizmu. Pitanje je i u kojem bi ih razdoblju država (su)financirala, a svi su Porečanima prilično hitni.

Naposljetku, prihodnoj strani valja suprotstaviti rashodnu. Ni na njoj još nije sve jasno, počevši od najvećeg projekta, izgradnje sportske dvorane na Žatiki, čija je realizacija i najviše odmakla. Posljednje informacije iz gradske uprave govore o 90-ak milijuna kuna za građevinske radove, plus desetak milijuna za uređenje okoliša, plus oprema. Radi se i dio obilaznice, vrijednost radova je 30-ak milijuna kuna.
Za novu osnovnu školu na Finidi se pripremaju papiri, a kao vrijednost investicije spominjalo se 50 milijuna kuna, što je vjerojatno premalo. Šest milijuna kuna je u gradskom proračunu predviđeno za obnovu starogradske jezgre, a za projekt pročistača u Červar Portu još se ne zna koliko bi mogao koštati. Ne zna se ni kad će se raditi, ali valja podsjetiti da je Grad s poklonjenim zemljištem preuzeo i obvezu da će samostalno sve navedene projekte realizirati u roku od dvije godine.

Lidi platio najskuplje i još donirao Osim što je do sada najskuplje platio kvadrat zemljišta na Facinki, Lidi se kupoprodajnim ugovorom obvezao i na donaciju Gradu. Naime, točkom 7. ugovora suglasno su obje strane utvrdile da se kupac, osim isplate kupoprodajne cijene, obvezuje donirati Gradu Poreču dodatnih 300 tisuća kuna za realizaciju humanitarnog, zdravstvenog ili obrazovnog projekta po izboru Gradskog poglavarstva. Na u isto vrijeme sklopljenom ugovoru o kupoprodaji s Plodinama takva obveza nije navedena.

Odvjetniku ipak pet posto od procjene? lako je i nakon nedavnog gradonačelnikovog odgovora novinarima ostalo vrlo nejasno za što i zašto je uopće odvjetnički ured iz Zagreba od Grada naplatio baš 650 tisuća kuna (bez PDV-a) temeljem dva ekvivalentna računa koje su ispostavili Robertino Bilobrk i Jelena Rubeša Bilobrk, moguće je da je to ipak postotak od prvotne procjene državnog zemljišta na Facinki. Naime, iz Vladine odluke o njegovom prijenosu vidljivo je da je procijenjena vrijednost 12.684.200 kuna. Grad se ugovorom, sklopljenim u ljeto 2006., obvezao odvjetniku Bilobrku platiti pet posto od ugovorene kupoprodajne cijene zemljišta (plus PDV), a ako ne dođe do sklapanja ugovora onda sve troškove na bazi satnice od 500 kuna (plus PDV). Slobodno shvaćajući da je »kupoprodaja« između države i Grada ipak obavljena, pet posto bi doista bilo blizu 650 tisuća kuna. Doduše, u ispostavljenim računima to ne piše, već je nabrojan niz obavljenih poslova, bez posebno specificiranih utrošenih sati. Gradonačelnik Edi Štifanić je pak nedavno izjavio da je odvjetniku plaćeno »0,3 posto vrijednosti zemljišta«, ali je ostalo nepoznato koje.