“Kad smo bili mali smo čitali samo Očenaše”, rekla je danas jedna korisnica Doma. Mjesec hrvatske knjige među našim najstarijim stanovnicima obilježili smo uz puno fotografija i priča koje su ih vratile u doba kada su oni bili mali.
Djetinjstvo bez pričanja priča o njemu uopće ne bi bilo djetinjstvo. Viša muzejska pedagoginja, kustosica Etnografskog muzeja Istre iz Pazina, Mirjana Margetić, na zanimljiv im je način govorila o iščezlom vremenu i svim onim zapisanim i nezapisanim pričama o isprepletenosti sjećanja, znanja i pričanja o materijalnoj i nematerijalnoj kulturi djetinjstva. Prikazom bitnijih događaja tijekom odrastanja, oživjela je nekadašnju dječju svakodnevicu te dragim nam stanovnicima Doma priuštila obilje oživljenih uspomena.
Drvena kolica, povijanje djece, zaštita od uroka, život na paši uz blago, sve je to daleko, ali još uvijek živo u njihovim sjećanjima.
“Za sve to danas, ki je došlo sve to grdo, za sve su krivi telefoni. Nedan se ne druži, po cesti gredu vajk s glavon doli u mobitelu. Nan je bilo puno lipje kad smo bili mali”, rekla je druga.
“I neka sam u osmom desetljeću života, ja još uvijek mogu, želim i hoću učiti. Cjeloživotno je učenje važno i zato sam se ja uhvatila u koštac s mobitelom na tač, a i prijateljicu sam naučila koristiti tablet…”, zaključila je treća…
U tom veselom i šarolikom društvu složili smo se u jednom-knjige i slikovnice koje su danas djeci dostupne itekako obogaćuju njihove živote i pomažu im u razvoju…
Oni ih nisu imali…
A u knjigama ima toliko lijepih riječi i misli…