Milijuni, deseci milijuna kuna lete k´o da su sitniš lipa. ´Oćeš dom za starije, ´oćeš za obrtnike, ´oćeš školu, dvoranu, bazen, rotor, dva rotora, tri rotora, ´oćeš poslovnu zgradu kod kazališta, pa kod tržnice, ´oćeš podzemnu garažu s parkom, park bez garaže … Nema kraja.

Lijepo to sa strane izgleda: grad se razvija, obnavlja. Blago vama, Porečani. Istinabog, Porečani to sami i plaćaju: novcem iz proračuna, kreditima koje će vraćati unuci ili onim što je još vrednije i što se nikad neće vratiti – prostorom. A pitanje je koliko im sve to baš sada i ovdje ili uopće treba. Škola – naravno da, i to odavna, ali ona je zadnji prioritet. Dvorana – odlično, uz školu, ali zar još jedna ogromna prije bazena? Novi poslovni prostori – Poreč ih već ima gotovih na lopate, grade ih i privatnici na sve strane, u projektima je još nebrojenih. Zaobilaznice – tek to je prioritet lokalne vlasti koji financira iz gradskog proračuna i zeduživenjem iako su ceste županijske ili državne. Parkirališta – sve za turiste i to uglavnom za ona dva mjeseca u špici sezone, a svejedno će u oblačnim danima biti neopisivi prometni krkljanac.

E, druže, to je razvoj. Je, a cijenu uz građane plaća i prostor. Pitanje je hoće li nova sportska dvorana zajedno s ostalim objektima »urediti« ili »devastirati« zeleni, šumoviti brežuljak Žatike. Poslovne se zgrade dižu jedna do druge u »prstenu« oko gradske jezgre, a tome nema kraja jer za »uređenje« ili »devastaciju« slijede i Peškera i vinograd Poljoprivredne škole, grad se guši, a s druge strane u gradu još su rupe iz Drugog svjetskog rata. Poseban atak na gradsku vizuru sprema se na velikom parkiralištu: nad megagaražom gradit će se brdo-park, valjda se sadašnjim vlastodršcima svidješe humci njihovih prethodnika u Parku Olge Ban pa sad u susjedstvu hoće pokazati da mogu »graditi« i veće i više. Novi asfalti prometnica i parkirališta su novi napadi na okoliš iako bi se i bez njih moglo živjeti. Naravno, kad »urede« ili »devastiraju« kopno, a možda i prije, krenut će Porečani i na more – fali gradu još marina i s juga i sa sjevera, a ne bi loše došao ni novi lukobran sa zapada. Uostalom, to više nije gradić na niskom poluotočiću, nego »razvijeni građevinski centar s kilometarskim metastazama.

No, to je cijena razvoja, je l´ tako. Tako je! povikaše građani-birači. Pa da, nisu ni oni blesavi. Anke di se građevinski tovar tače vajk kakova dlaka ustane. Nove zgrade, nove škole i velebne dvorane, nove garaže i marine, nisu samo spomenici vlasti ili mogućnost da se iza kulisa razvoja dođe do berićetnog sukoba interesa, nego i nova radna mjesta. E da, ko ne delamo, di će nan dica delati? That´s the Question. To je pitanje. Doduše, malo tko pita gdje nam i što nam sada djeca rade. Jebiga, nemamo vremena, gradimo za njihovu bolju budućnost. A djeca su izgubljena u sadašnjosti. A šta se tu može, koga zanimaju radionice Društva Naša djeca ili tamo neka Urbana subkulturna baza, pa nije to Formula 1 na vodi.

U Poreču je kako niš, kako vodu pit špendati milijune kuna, anke za skulpturu koju kape forši tri Porečana, ali ne i za urediti prostore za svoje mlade umjetnike – slikare, glazbenike, glumce … i ine kreativce kojih bi množina doslovce bila na ulici da im privatnici ne ustupaju ruševna skladišta; urediti gradska kupališta a da to ne bude betonska oplata i šira terasa ugostiteljskog lokala, osmisliti trgove i rivu kao mjesta druženja a ne beskrajnog upucavanja para, dočim s druge strane nikad novca ni vremena nema za sitne komunalne popravke koji nerviraju građane u njihovim ulicama, učiniti grad mjestom življenja a ne samo zidanja i šminkanja.

Porečki gradonačelnik će za mjesec dana imati novu građevinsku presicu. Novi planovi uređenja već se kuju. Otok Sv. Nikola ipak je premalo »uređen« ili "devastiran", teren bivših vinograda ispod Poljoprivredne škole vapi za betonom, Peškera plače za marinom, apartmanima i Jakovčićevim vizijama multimedijalnog centra. Naposljetku ćemo doći i do toga da je spomenuti vizionar imao pravo kad je onomad razmišljao o tome da bi gradski zvonik trebalo povisiti jer je ovakav vrlo neskladan. Ako ga hitno ne povise, ostat će ispod krovova novih zgrada, jarbola jahti i vrha brda-parka. Ajme.

Goran Prodan, Glas Istre