Povodom ovogodišnjeg Dana osoba s invaliditetom koji se obilježava 3.prosinca učenici će Turističko-ugostiteljske škole Antona Štifanića Poreč raznim aktivnostima zajedno s nastavnicima naglasiti da svaki čovjek ima pravo na dostojanstvo i vrijednost te jednaka i neotuđiva prava kao temelj slobode, pravde i mira u svijetu što stoji u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom.

Jedan od uspješnih projekata koja je naša škola provela je ATTRACT kojeg smo provodili zajedno s pet partnera u okviru programa cjeloživotnog obrazovanja Leonardo da Vinci gdje smo se bavili područjem dostupnosti gradskog turizma osobama s invaliditetom. U svim našim aktivnostima pozivali smo partnere i dionike projekta da aktivno rade na osmišljavanju i provođenju programa koji osobama s invaliditetom olakšavaju svakodnevicu. Nakon završetka projekta redovito organiziramo razglede grada s našim učenicima ponekad kao dio terenske nastave ili prilikom posjeta partnera i gostiju koji posjećuju našu školu pa smo aktivno i kontinuirano angažirani u provjeri dostupnosti sadržaja osobama s posebnim potrebama ali i senzibiliziranju lokalne zajednice za tu problematiku.

Tijekom razgleda grada učenici su osobito fokusirani na neometano kretanje osoba koje su u invalidskim kolicima ili koje koriste pomagala pri hodanju. S velikim zadovoljstvom zaključili su da se takve osobe i njihova pratnja po našem gradu mogu kretati bez velikih poteškoća. Tako su bez poteškoća posjetili Eufrazijevu Baziliku, prošetali starogradskom jezgrom jer su većina ulegnuća za silazak s pješačkih staza prema cesti opremljena betonskim ili metalnim čepovima kako se pješak ili kolica ne bi klizali pri silasku na cestu.

Naš prvobitni osjećaj zamijenila je odgovornost da nešto učinimo i potaknemo sve institucije da prilikom planiranja i građenja osobito imaju na umu projektiranje i organiziranje javnih prostora i površina kako bi bili dostupni svima. Pri tome mislimo na osobe u kolicima, roditelje s dječjim kolicima, putnike s koferima, ljude slabog vida, koji traže znak  pomoću kojeg se mogu lakše snaći, starijim osobama koje hodaju pomoću pomagala za hodanje.

Naši učenici pokušali su se na trenutak staviti u poziciju osoba s posebnim potrebama i zamisliti kako je stajati pred stepenicama, a ne moći se popeti njima, zažmirili su pa nisu mogli vidjeti, zatvorili su uši, pa nisu mogli čuti – i sve im bilo jasno. Shvatili su da svi zajedno moramo djelovati kako bismo svi imali iste mogućnosti i slobode.

 

Tatjana Gulić Pisarević prof.                     
Ravnateljica