Na posljednjoj sjednici Gradskoga vijeća Grada Poreča postavljena su i neka zanimljiva pitanja, pa je tako vijećnika Daniela Šaškina zanimalo tko je sudjelovao u rušenju crkvice San Spirito (Sveti Duh) u južnom dijelu Poreča, točnije Novom Naselju, te od Grada zatražio sve dokumente koji se tiču njenog uklanjanja i naknadne gradnje velike stambene zgrade sa garažama, iako je, navodno, zatražena samo rekonstrukcija postojećeg objekta.

Dvije romaničke crkvice više nema

S obzirom da iz Grada Poreča na postavljeno pitanje vijećniku tada nije odgovoreno usmeno, već odlučeno da će ono biti dostavljeno mu pismenim putem, postojala li je na toj lokaciji zaista crkvica, jer malobrojni Porečani to uopće znadu, upitali smo u Zavičajnom muzeju Grada.

Kako nam je objasnio kustos arheološkog odjela Gaitano Benčić, tamo se zaista nalazila jedna romanička crkva s polukružnom apsidom zvanom Sveti Duh, a treba napomenuti da je u neposrednoj blizini, svega stotinjak metara dalje, točnije na mjestu gdje je izgrađena robna kuća, postojala i još jedna identična crkvica Santa Lucia ( Sveta Lucija) koje danas također više nema.

Ona koja se nalazila na mjestu gdje je sada robna kuća, prvo je postala štala, a kasnih 60-tih godina zbog gradnje niti od štale nije ostalo ništa. Crkvica Sveti Duh, po kojem je prozvano i staro nekadašnje groblje kod Općinskog suda, sama se godinama urušila također 60-tih godina, i jedan djelić zida bio je još vidljiv do pet- šest godina unazad. Jesu li te crkvice istražene i postoji li neka dokumentacija Gaitano Benčić nas uputio da postavljeno pitanje postavimo Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Puli, jer oni nemaju sve podatke.

Crkvice ne spadaju u zonu zaštite

Viši savjetnik Konzervatorskog odjela Kristina Gergeta Sotončić objasnila nam da te crkvice ne spadaju u zonu zaštite, odnosno ne spadaju u kategoriju zaštićenih objekata. Napomenula da za njih postoji određena dokumentacija, samo obzirom da kada je ona rađena ona još nije niti započela sa radom u ovome odjelu, pa nam podrobnije podatke nije znala reći, osim da je investitor prije same gradnje ili rekonstrukcije trebao zatražiti njihovo mišljenje.
Činjenica jest da je u Poreču i okolici bilo katastrofalnih devastacija. Najveće su bile one s krajem 60.-ih i početkom 70.-ih kad je izgrađena autobusna stanica usred botaničkog vrta te robna kuća, hotel i poslovna zgrada na zapadnom kraju uz sadašnju Končarovu ulicu i usput uništena i jedna od prelijepih triju vila.

Uostalom, onda je u socijalističkim planovima urbanog razvoja Poreča bilo “prekriženo” sve što je smetalo, a prednost je dana stambenoj, poslovnoj i društvenoj” izgradnji. Tako su nestale i crkvice sv. Duh i sv. Lucija, na brežuljku sadašnje Poljoprivredne škole rano bizantska crkvica sv. Marko i još mnoge druge građevine.

Ivan GRGAT, Glas Istre