Na stranu to što u Poreču možete vidjeti i primjerenija rješenja, u nekim turističkim naseljima, gdje tabli sa zabranom nema, ali su tu koševi na kojima su i besplatne vrećice za izmet kućnih ljubimaca.

Osobno, kada sam ugledao nove table, zastao sam i kroz glavu su mi proletjele slike mnogih gradova u kojima sam živio ili samo nakratko boravio, njihovi parkovi i travnjaci, botanički vrtovi, pa i cijele sačuvane i uređene šume. Osim ljepote prirode u memoriji su ostali i ljudi i njihove životinje, te gle čuda i ljudi i životinje su bili veseli i zaigrani. Kako i nebi bili kada su boravili u prirodi, čiji su dio.

Prisjetio sam se i knjige poznatog hrvatskog sociologa dr Rudija Supeka : " Grad po mjeri čovjeka ", on je prije 20 godina zapisao i sljedeće: " Zelene površine potrebne su ne samo radi kisika i normalnog disanja, one su potrebne i za kretanje po njima i za bavljenje u njima. Čovjek se može potpuno opustiti od gradskog ritma tek u prirodi, tek u njoj njegove zjene nalaze pogled u daljinu koji odmara, a mozak dekoncentraciju koja omogućuje mašti da ga oslobodi tehničke i dogmatske krutosti. Pod dogmatskom krutošću valja imati u vidu i sve one futurističke urbanističke vizije koje nastoje čovjeka sasvim podrediti " umjetnoj okolini ", a prirodu sačuvati još jedino u staklenkama i krletkama. Ideja cvjetnog pojasa oko velikih gradova kao zona za oporavak od tjednog posla nije još dovoljna. Valja vrtove unijeti u naselja, jednako kao i cvjetnjake i parkove. Vrtlarske poslove i uopće seljačke poslove, farme domaćih životinja, jer imaju ne samo tu prednost da nas dovode u neposredniju vezu s prirodom već nas i uvode u jedno drugo vrijeme. Vrijeme koje nije umjetno ubrzano i podložno nametnutom kolektivnom ritmu, vrijeme koje teče ritmom na koji su se naše tjelesne i duševne funkcije prilagodile kroz milijune godina. Stoga napredak tehničke civilizacije mora značiti i naturalizaciju života, a urbanizacija i ruralizaciju".

Znači, prije 20 godina Rudi Supek nas je upozorio da se ne smijemo baviti samo " ekološkom krizom" – zagađenjem zraka, podzemnih i površinskih voda, uništavanjem zelenog pojasa, životinjske bio-mase, već i odnosom prema prirodi i prisutnosti prirode u urbanom životu s obzirom na psiho-fizičke potrebe čovjeka.

Znači parkovi i travnjaci Poreča trebaju koristiti svim građanima i njihovim životinjama kako bi grad imao zdrave građane, manje neurotične i neadaptirane djece i radnika, manje delikvenata i ljudskih sukoba, a više šetača, trkača rekreativaca, biciklista, rolera, skejtera, ljudi koji se druže i komuniciraju. Ukoliko izračunamo koliko se ušedi time što imamo zdrave građane, opravdanost nekih troškova komunalnog servisa neće biti upitna.

Zamislite, da se nakon čišćenja površine ex "Vrtova" odmah nastavilo sa privremenim uređenjem te površine u malu, ali dragocjenu : rekreacijsku zelenu zonu u centru grada. Umjesto toga odabrali smo skuplju varijantu, plaćamo košnju, a zemljište ne koristimo, čak ni za evidentne potrebe naših građana.

R.V.Aleksić