Željeli je političari, a teško plaćaju građani
Dvorana na Žatiki, koja još nema službeno ime, Porečanima je vrlo brzo postala kamen oko vrata. Velebni sportski objekt još prije otvaranja pratili su golemi troškovi, a niz nezgodnih okolnosti, od višestrukog probijanja troškova, stropa koji je propuštao pred otvorenje, zaraze legionelom na Svjetskom rukometnom prvenstvu, dvoranu, umjesto među najveće gradske projekte, svrstava među – najveće gradske probleme.
“Kreditić” za dugove
Gradska tvrtka Parentium, koja upravlja dvoranom na Žatiki, zadužila se, podsjetimo, 75 milijuna kuna za gradnju objekta. Dug se trebao vraćati prodajom zemljišta koje je Vlada darovala Gradu, što još nije realizirano, te godišnjim najmom dvorane. Tko će je unajmljivati, još se ne zna. No, kako računica očito nije jača strana gradskim ocima, trebalo je podići još jedan ‘kreditić od 46 milijuna kuna za “krpanje” dugova dok se zemlja ne proda.
No, kamate na kredite su porasle, pa je ovogodišnji anuitet Žatike 9,1 milijun kuna, a tu je, ne zaboravimo, i trošak za upravljačku naknadu Parentiumu. Konačno, o dvorani se ipak netko mora brinuti, a za slavu neće nitko. Za početak, dok se ne smisli kako namaknuti novac za troškove u 2009., gradske oce čeka plaćanje kamate za prošlogodišnji kredit, uvećano za PDV, što će iznositi, izračunali su u Gradu, čak 2,2 milijuna kuna.
No, kad već imamo dvoranu, bez obzira koliko ona koštala, bio bi grijeh zaključati je. Ostat će otvorena i u uporabi, no ne za Porečane i građanstvo, nego samo za birane goste. Ta će lijepa slika stajati Porečane 1,2 milijuna godišnje, koliko treba za održavanje i režije ljepotice.
Precijenili se
Odbor za proračun i financije prošle je godine nekoliko puta upozoravao gradonačelnika i gradske oce na trošenje i kada nema prihoda u gradskoj kasici. Sve je ostalo samo na upozorenju koje glasi: – Grad je precijenio količinu novca koji je namjeravao namaknuti na ime poreza na promet nekretnina, prihoda od komunalija i boravišne takse.
Nekretnine kojima su trebali biti pokrivena zaduživanja još nisu prodane, a kad će – ne zna se. Baš kao ni koliko će se novca od njih u konačnici dobiti.
