Ovih dana smo svi mi u Hrvatskoj dobili jedan od najljepših božićnih poklona koji smo mogli zamisliti.

Pandemija SARS-CoV-2 u Hrvatskoj je doslovno kolabirala u svega dva tjedna.

U četvrtak prije dva tjedna imali smo više od 4600 potvrđenih zaraženih, dok je danas zaraza potvrđena kod manje od polovine toga broja.

Prije dva tjedna plašili su nas da će biti i još puno gore, da se epidemije širi bez kontrole i da nas čeka jako crni scenarij. Za nas malobrojne koji smo pokušavali biti glas razuma u sve luđem svijetu pisali su da smo lažljivci, šarlatani, neznanstvenici, plaćenici i ne znam što sve ne. Srećom razvoj situacije je vrlo jasno pokazao da nije tako, pa je sada za plašenje ostao samo novi „strašni“ soj od prije nekoliko dana, a čitam danas da se pojavio i „još noviji“ soj koji je možda još opasniji. Za tu priču o novim opasnim sojevima nema nikakvih znanstvenih dokaza i ona će se rasplinuti sama od sebe vrlo brzo, pa na nju neću gubiti vrijeme.

 

Dolaze nam blagdani i želim dijeliti samo dobre vijesti, a one su sljedeće:

 

1) Na sjeverozapadu Hrvatske (gdje smo imali najveći broj slučajeva i gdje je prvo počeo pad) slučajevi i dalje značajno padaju i tamo je tjedni prosjek pao na polovinu maksimalnog. U cijeloj Hrvatskoj tjedni prosjek je s današnjim danom pao za 33,2%, što nagovještava da ćemo i dalje padati i da se nećemo zaustaviti na visokom platou kao što se to dogodilo Sloveniji. Ako i bude nekog manjeg rasta nakon ovog velikog pada, on neće biti velik.

 

2) Broj hospitaliziranih u cijeloj Hrvatskoj se počeo smanjivati, a već drugi tjedan opada i broj novih prijema u bolnicu što sugerira da smo stvarni maksimum broja zaraženih na razini cijele države prešli negdje u zadnjem tjednu studenog. U bolnicama je bilo jako teško i dalje je jako teško. Ljudi koji rade s COVID-19 pacijentima su naši novi „branitelji“ koji zaslužuju kako našu zahvalnost, tako i konkretnu materijalnu nagradu. No do kolapsa sustava (u većoj mjeri no što se to i inače događa u sustavu koji „puca“ već godinama) nije došlo.

 

3) Hrvatska je epidemiju suzbila na način da je postupno pooštravala mjere kako bi broj slučajeva održavala na razini koja neće rezultirati kolapsom zdravstvenog sustava i koje su stalno bile među najblažima u Europi. Čak i danas kada imamo i set potpuno nepotrebnih mjera one su i dalje bitno blaže no u brojnim drugim zemljama u kojima se stanje bitno pogoršava, dok se kod nas smiruje. Nažalost preminulo je preko 3,300 ljudi. To je jako puno, no bilo tko tko misli da smo taj broj mogli smanjiti strožim mjerama se grdno vara. To smo naučili na primjeru Južne Amerike, a zemlje koje su na Južnu Ameriku gledale s podcjenjivanjem sada tu školu prolaze na vrlo „skup“ način. Te zemlje će zimu nažalost provesti praktično u zatvoru sa strašnim posljedicama na psihičko i fizičko zdravlje ljudi, a broj oboljelih od COVID-19 neće bitno smanjiti. Kod njih će broj preminulih možda čak biti i veći (primjerice u Sloveniji je do sada 60% više preminulih no kod nas), jer kada ljude na 24 sata zatvorite u male stanove, jedna zaražena osoba prenese puno više virusa na druge članove kućanstva, no kada ih niste natjerali da budu non-stop zajedno.

 

4) Značajna prokuženost stanovništva je važan element u padu broja zaraženih u Hrvatskoj, no niti na koji način nije dovoljna za zaustavljanje epidemije. Kada bismo se sada svi opustili i pomislili da je priča završila broj slučajeva zaraze, teško bolesnih i preminulih bi ponovo narastao. Svi i dalje moramo biti maksimalno ozbiljni i odgovorni u suzbijanju širenja virusa. No Hrvatska je dokazala da je to moguće napraviti uz blage restriktivne mjere i da razni oblici zabrana poslovanja nisu opravdani. Cijepljenja počinju u nedjelju i kada zaštitimo one najugroženije bit će već puno lakše. S dolaskom proljeća COVID-19 će se opet povući, a do sljedeće jeseni imat ćemo dovoljno cjepiva da SARS-CoV-2 stavimo na njegovo pravi mjesto, tj. da je on samo jedan od tisuća i tisuća virusa koji nas napadaju milijunima godina.

 

5) Na kraju najbolja vijest za mene osobno: u sljedećem periodu ćete me puno manje viđati u medijima. U posljednjih devet mjeseci uložio sam jako puno vremena u analize pandemije COVID-19 i nadam se da sam uspješno pridonio tome da nismo završili u zatvoru kao velik dio Europe. U velikoj mjeri sam išao protiv znanstvene struje koja je bila dominantna u svijetu, što nije bilo lagano. Uvrede, prijetnje, pokušaji diskreditacije i sramoćenja bili su nebrojeni, no znao sam da sam u pravu i nisam se dao pokolebati. Srećom moj znanstveni autoritet je neosporan, a nemam „putra na glavi“, „prstiju u pekmezu“, ili „kostura u ormaru“ s kojima su me mogli zaustaviti. Umjesto o pandemiji, u sljedećem periodu puno ću više pisati o glikanima.

 

Tajna života, barem onog dijela života koji se odvija na višestaničnoj razini, je u glikanima. Glikani su omogućili razvoj višestaničnih organizama, oni su temelj svih interakcija između nas i patogena (uključujući i SARS-CoV-2) kao i temeljni regulator našeg imunog sustava. U glikanima je tajna zašto sam razmišljao drugačije od većine velikih znanstvenih autoriteta i zašto sam molekularne procese koji su temelj COVID-19 razumio bolje od njih. No o tome nekom drugom prigodom.