Kada na gradskim ulicama čujete smijeh i dovikivanje djece u igri ili prilikom povratka iz škole znate i drago Vam je da je grad mlad, živ i veseo. Djeca su ukras naših života i pred njima kapu dolje. Za jedan njihov osmijeh valja se potruditi. U porečkoj staroj, povijesnoj jezgri, uz Romaničku kuću je jedno od 2 dječja igrališta ( drugo je ono uz Talijansku osnovnu školu ). U ponedjeljak 6. travnja 2009. godine zasjalo je sunce i kod teta nije bilo dileme, djeci je mjesto u prirodi i na suncu.
Dječje igralište je zauzeto na juriš i svatko je pronašao svoju igračku, kompaniju i publiku, fešta je počela. Pod nadzorom svojih teta djeca su udisala proljeće punim plućima, a grad ? Roditelji djece su radili, besposleni konobari i štanderi su izdaleka gledali djecu, a stariji turisti su zauzeli klupe u parku, gdje je i dječje igralište i uživali u igri djece – vjerojatno s mislima o svojim unukama i unucima.
Za osmjeh djece valja se potruditi , te i za njih nešto izgraditi, jer nije svaki dan u godini sunčan i topao.

R.V.A.