Naročito od ove sezone kad se konkurentska Dalmacija konačno, nakon desetljeća i pol bauljanja, vratila na puteve stare slave – barem što se fizičkih pokazatelja tiče. Sada se Istra osjeća ugroženom, tim ugroženijom što snažni dalmatinsko-dubrovački turistički lobi uvijek u Zagrebu više zajedničkog novca za promociju i subvencije navede na svoj mlin. Stagnacija istarskih noćenja na lanjskim i predlanjskim brojkama doživljava se kao neuspjeh, a turistička je privreda izgleda našla Pedra u liku i djelu Branka Curića, aktualnog direktora županijske turističke zajednice.

Njemu, naime, još nije prošao reizbor jer je neki dan poništen natječaj na kojem je jedino on (istina, od samo dva prijavljena kandidata) zadovoljavao sve uvjete. Natječaj je poništen s obrazloženjem da je raspisan u jeku turističke sezone pa se zainteresirani nisu stigli na nj javiti, što je jedno od budalastijih obrazloženja proizašlih iz natječajnih farsi uopće. Dakle, Turističko vijeće, u kojem većinu čine izvršni ljudi (direktori) velikih turističkih kompanija (koje su, usput budi rečeno, redom u neistarskom, u pravilu inozemnom vlasništvu!), nije imalo jaja službeno reći da im Curić nije po volji, nego se, eto, igraju najprozirnijeg licemjerja.

Curić možda nije bio najbolji direktor županijske turističke zajednice, koja, opet usput, i nema osobitih ovlasti, a ni novca, ali po toj su logici puno prije njega morali otići neki njegovi kolege iz moćnih turističkih centara, počevši od najmoćnijeg – Poreča. Curiću se spočitava (iz spomenutih priobalnih kompanija) da je više brige županijski TZ posvećivao unutrašnjosti i »selektivnim« razvojnim turističkim programima, a premalo osnovnom proizvodu – koji i dalje jest i bit će sezonski masovni turizam na obali. Pristrano držim da je upravo ta politika valorizacije, promocije i razvoja alternativnog turizma u unutrašnjosti Istre, kojoj je i Curić (uz prvenstveno Veljka Ostojića) bio sukreatorom, jedan od boljih poteza u istarskom turizmu u posljednjem desetljeću.

Možda iza ove evidentne korpice Curiću stoje i neki drugi, ozbiljniji razlozi i grijesi o kojima javnost do sada ništa nije znala. Utoliko je veća odgovornost onih koji ih znaju da to javno podastru. U protivnom će Curić, ako ne prođe na novom natječaju, biti žrtveno janje, a njegov nasljednik u startu opterećen sumnjom da je došao kao poslušnik privatizirane velike turističke privrede sa zadatkom da k njoj usmjeri što više javnoga novca.

Goran PRODAN