Motrite li ovu "aferu" sa stajališta obrazovanja ( trenutačno upisano 310 studenata ) ne vidite ništa odgojno, osim možda treninga za sutrašnju pokretljivost radnika – posloprimca, jer tamo gdje ima novca ima i posla. Smanjuje se broj stručnih predavača, smanjuje se broj domicilnih, a raste broj gostujućih predavača i troškova za realizaciju nastavnih programa.

Motrite li je sa stajališta znanosti, smanjuje se broj znanstvenika i mogućnost realizacije postojećih i dobijanja novih projekata – istraživanja.

Motrite li sa stajališta opće kulture komuniciranja, političke kulture, demokratske procedure vidite samo jednosmjerni govor, nitko ne sluša, gdje nema razgovora nema ni rješenja. Politika je još uvijek legalna djelatnost, ucjena je još uvijek kazneno djelo. No, u ovoj porečkoj priči politička ucjena je normalna (da li samo za aktere ove afere) stvar. Nakon što je licitiranje Studijem vinarstva i mediteranskih kultura plasirano u javnost, politička ucjena uznapredovala je i u promidžbu. Za sve ostale gradjane takva politika je ostala iskaz primitivizma, nekulture i signal da netko lovi u mutnoj vodi.

Za neupućene, kratki podsjetnik, glavni glumci su Institut za poljoprivredu i turizam, Studij vinarstva i mediteranskih kultura i Grad Poreč (svi iz Poreča), a epizodne uloge igraju Višnjan, Lovreč, Umag i Pazin, Sveučilište u Rijeci. Radnja se dogadja na području, jedne od najstarijih ustanova poljoprivrednog školstva i znanosti, ono što svi Porečani zovu Poljoprivredna škola, slijede 2 ex vojarne ( Umag i Pazin). Žrtve su za sada sigurno: studenti, a u budućnosti proračuni, javni novac poreznih obveznika, gradjana.

Sve je počelo ćakulama, navodno netko nije dobio novac za predloženi projekt, nastavilo se navodno što je netko zabranio predavanje na Studiju znanstvenika iz Instituta, a navodno mu je uzvraćeno zabranom obavljanja studentske prakse kod privatnog vlasnika vinarije. Znači zaplet se navodno temelji na sukobu privatnih interesa u javnim ustanovama kao što su Institut i Studij. To bi bio opis ove "teške" povijesti bolesti, a dijagnoza bi mogla biti nefunkcioniranje pravne države, neprihvatljivo društveno ponašanje itd.

Vlasnik zemljišta, povjerenog Institutu je preko 70 % Institut, a manjeg dijela osnivač (država ili županija ?). Tu takodjer trgovci rade, jedni bi urbanizirali to zemljište, drugi bi gradili aneks Instituta, treći bi očuvali "povijesni izgled" okoliša. Bolesno. Jedini zdravi zasad su studenti i gradjani, no tendencija da postanu žrtve ovog obračuna kod " Poljoprivredne škole" daju taj gorki okus kavi.

Proces pretvaranja vina u ocat zabilježio: Ratko Vlado Aleksić