Parcela se nalazi u Vabrigi, vlasnica je s dvije svoje rođakinje naslijedila trećinu parcele od strica, koji je još za života svome susjedu, ugostitelju, poklonio 110 četvornih metara da bi na vlastitoj okućnici mogao sagraditi kuću i restoran. Ali, susjedu to nije bilo dovoljno pa je u međuvremenu uzurpirao daljnjih tristotinjak kvadrata privatnog zemljišta na istoj parceli, gdje je dogradio kuhinju restorana i druge pomoćne prostorije, preko parcele prokrčio pristupni put do stražnje strane svoje kuće – i sve to nekažnjeno. Prvu prijavu inspekciji oštećena vlasnica napisala je 1997. godine, bez odjeka. Ponovno je istu prijavu poslala godinu dana kasnije, uz fotografije, a u srpnju 1999. godine inspekcija je donijela rješenje o uklanjanju bespravno izgrađenih dijelova u roku od 30 dana. Kako već zakon kaže, žalba ne odgađa izvršenje, a ako bespravni graditelj ne ukloni izgrađeno u roku, rješenje će provesti netko drugi na njegov trošak. Ali, lezi magarče dok trava naraste. Bespravni graditelj se, naravno, žalio pod izlikom da ima pravo nadograditi na svoju kuću (zaboravljajući da nema pravo graditi bez dozvole), a oštećena je 2000. godine podnijela tužbu protiv susjeda koji bespravno gradi na njenom zemljištu.

Istovremeno su u Vabrigi nekim bespravnim graditeljima rušeni dijelovi dogradnje, ali ova iz naše priče ostala je netaknuta – nisu je srušili ni vlasnik ni država. Oštećena je ponovila prijavu inspekciji 2003. godine, dodajući i skicu stanja koju je izradio ovlašteni sudski vještak, nakon čega se ponovno ništa nije dogodilo pa je bespravnu gradnju prijavila i u srpnju prošle godine. Tada je zvala inspekciju i pitala što će poduzeti te dobila odgovor da je njen susjed »dobio 120 dana da pribavi dokumentaciju«. Mjesec dana nakon isteka toga roka, dakle u listopadu prošle godine, oštećena je u uredu inspekcije pročitala rješenje o rušenju. Sve bespravno izgrađeno na njenom terenu, međutim, do danas stoji, dapače, dograđen je i roštilj i sve skupa ograđeno zidom, a susjed je prošle godine napao supruga oštećene na zemljištu koje je u obiteljskom vlasništvu. Prijavili su slučaj policiji, ali ni tada nitko nije ništa poduzeo.

Ima li u ovom slučaju susjed poseban tretman pred institucijama države ili pak država, vrteći se u krug, vuče za nos svoje građane? Čeka li inspekcija da sud donese odluku o tome da je netko ušao bespravno u posjed tuđe nekretnine? Do kada će se čekati rješenje spora pokrenutog prije šest godina? Nije li privatno vlasništvo Ustavom definirano kao neprikosnoveno pa ga država mora svojim sustavom znati zaštititi? I kome se, na kraju, žaliti kada sustav ne funkcionira? Oštećena je mislila da je dobro ispričati priču novinarki. Ali, u ovom začaranom krugu novinarku obvezuje pravilo profesije koje kaže da mediji ne smiju vršiti pritisak na sudove objavljivanjem činjenica iz sudskih postupaka koji nisu riješeni!

Glas Istre, 27.04.06