No, zasad ga još nismo izgradili, a nije da nije bilo pokušaja. Projekti su naprosto sijevali iz vedra neba, nekako uvijek baš u predizborno vrijeme. Prije je spominjana Stoja, bivša klaonica, zatim je prevladao prostor na Pragrandeu, a pred prošlim je izborima »plutajućim bazenom« na Valkanama mahao tadašnji pulski gradonačelnik Delbianco. Zasad su na dobitku tek projektanti. Da je za svako idejno rješenje u zemlju bačen kamen temeljac već bi se djeca kupala u bazenu.

Sad se »kupaju« plivači u Valbandonu. Da se razumijemo, još možemo biti sretni da nam plivači, vaterpolisti, ronioci, triatlonci i još neki uopće mogu i tamo plivati. U Poreču i Rovinju bi zimi bili sretni da i to imaju, jer im hotelski bazeni nestaju jedan za drugim. No, ta sreća u Puli ima i drugu stranu medalje. Pa tako, primjerice, vaterpolisti »Pule« koji se natječu u Prvoj B ligi imaju na raspolaganju čak pet sati treninga u bazenu tjedno. Cijelih pet sati za seniore, juniore, kadete, školu vaterpola… Zato su prisiljeni lutati susjednim bazenima, pa tako malo treniraju i igraju u Rijeci, malo skoče do Kopra, a onda, kao nedavno, skoče i do – Sinja. Zar do Sinja, upitat će se netko? Da, pulski vaterpolisti idu malo do Sinja kako bi mogli trenirati u bazenu. Jer što se godinama nije moglo izgraditi u Puli, najvećem gradu Istarske županije koja je »lokomotiva Hrvatske«, izgrađeno je u Sinju, Sisku, Šibeniku, Dubrovniku, a gradi se u Zadru, Rijeci, Varaždinu i da ne nabrajamo dalje.

Pored vaterpolista, školske djece koja ne mogu propisanu nastavu izvoditi u bazenu i rekreativaca, sad su gubitnici i plivači. Pulski i istarski su plivački klubovi u posljednjih sedam, osam godina bilježili konstantan uzlet. Zbrajale su se medalje s državnih natjecanja, bilo je i reprezentativaca. Ove je godine krenulo nizbrdo. Došlo se do plafona i dalje ne može. Prvi put su se Puljani vratili bez ijedne seniorske medalje s državnog prvenstva. Vodeće pulske plivače i plivačice »prešišali« su konkurenti koji imaju uvjete za normalan trening. Oni koji u svojim bazenima ne moraju tjerati onog u stazi ispred sebe da brže pliva. Stoga i ne čudi da su nedavni sudionici Svjetskog prvenstva u Melbourneu »zlatni vaterpolist« Damir Burić i plivačica Anja Trišić svoju reprezentativnu karijeru iskovali daleko od Pule, u Rijeci i Zagrebu. Ovdje bi, poput najbolje istarske plivačice Sare Ambruš, vjerojatno razmišljali o napuštanju plivanja siti »borbe s vjetrenjačama«.

No, možda tako razmišljaju samo pesimisti, možda ovoga puta konačno u Puli osvane bazen. Možda. Za pesimiste ionako kažu da su tek dobro obaviješteni optimisti. Dotad ćemo prvenstvo Istre održavati u Kopru. Na koncu, i Kopar je u Istri.

R.Car, Glas Istre