Mnogi su se naši sugrađani upitali „A ča su te makinje i te dizalice poli Trokutnu kulu?“, „Ča se tamo dela?“. Odgovor je: vrše se zanimljiva arheološka istraživanja te istovremeno i obnova gradskih bedema Svetog Lovreča.

 

Za više informacija pitali smo arheologa Hrvatskog restauratorskog zavoda Josipa Višnjića, voditelja arheoloških radova:

„Projekt sanacije gradskih bedema Svetog Lovreča projekt je koji traje više od desetljeća, te je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Općine Sveti Lovreč. Hrvatski restauratorski zavod provodi popratne zaštitne arheološke radove.

Godine 2020. krenula su prva arheološka istraživanja od strane Hrvatskog restauratorskog zavoda, a prije toga su djelatnici Zavičajnog muzeja Poreštine radili istraživanja manjeg zahvata.

Pokazalo se da uz postojeće gradske zidine imamo vrlo bogatu arheološku stratigrafiju iz ranijih povijesnih i prapovijesnih perioda. U tom smislu, bilo je potrebno dalje nastaviti s istraživanjima. Već protekle dvije godine vrše se istraživanja na potezu između kule Funtanela i bazilike svetog Martina i na tom potezu imamo vrlo zanimljivu situaciju: naime, pojavljuju nam se ostatci i to vrlo dobro očuvani izvornih srednjovjekovnih zidina Svetog Lovreča koji datiraju iz ranijeg perioda od onog kojeg danas vidimo. Pokazalo se da su te izvorne zidine bile građene već krajem 10. ili najkasnije početkom 11. stoljeća, a sačuvane su na nekim dijelovima i do 3,5 metra visine. To je u europskim okvirima vrlo rijedak primjer tako dobro sačuvanih obrambenih struktura nekog naselja iz tako ranog srednjovjekovnog perioda. Ono što je isto tako jako zanimljivo u cijeloj toj priči jest to to da se pokazalo kako su te prve obrambene strukture Svetog Lovreča začudo građene na još starijim bedemima: govorimo o gradinskim zidinama, gotovo megalitskim (zbog veličine), koji potječu negdje iz srednjeg brončanog razdoblja, to je negdje od 1500 do 1200 godina stare ere – dakle, stare gotovo 3500 godina!

Građene su suhozidnom tehnikom, ali od ogromnih kamenih blokova, i negdje su ostale netaknute i do 2 metra visine. Na to su se nastavile srednjovjekovne zidine, a kako je debljina zidova bila između dva metra (u dnu) i metar na sredini i pri vrhu, bila je to nepremostiva zapreka za sve napadače.

Osim tih obrambenih struktura naselja, otkrivene su uz zidine građeni su raznorazni stambeni i gospodarski objekti. Zanimljivo je da je ova urbana dispozicija koju nalazimo u starom gradu Svetog Lovreča zapravo nasljeđena još iz vremena prve faze urbanizacije mjesta, dakle opet govorimo o kraju 10.- ili početku 11. stoljeća.

Ono što je također utvrđeno kroz dosadašnja istraživanja jest da je s vanjske strane gradskih bedema, na tom potezu između Funtanele i bazilike sv. Martina funkcioniralo gradsko groblje.

Prilikom svih tih istraživanja pronađeni su i brojni, zaista brojni vrijedni arheološki nalazi: različite predmete koje su lokalni stanovnici koristili, koji također datiraju iz razdoblja od 10. do otprilike 17. stoljeća; našlo se tu i nešto prapovijesnih nalaza. Osobito su brojni nalazi iz 14. stoljeća kada i dolazi do naglog mijenjanja i pregradnje obrambenih struktura (zbog uspostavljanja sjedišta pazenatičkog kapetana, op.a.). Nasipavale su se velike količine zemlje uz novoformirane bedeme – ti nalazi su zapravo svojevrsni otpad iz srednjeg vijeka, što su tadašnji stanovnici deponirali, odnosno bacili jer nisu više koristili. Bez obzira na takav „status“ nalaza, oni su nama odista vrijedni i donose nam puno podataka te nam daju uvid u svakodnevicu srednjovjekovnog Svetog Lovreča.“

 

Foto: Gerhard Gregorović

piše: Lovreština