Pitanja prenosimo u cjelosti

Temeljem čl.11. st.1. Poslovnika o radu Gradskog vijeća grada Poreča-Parenzo, gradonačelniku  postavljam sljedeće

Vijećničko pitanje 1.:

Poštovani gradonačelniče,

Zadnjih godina slušamo o „ekonomskoj moći“ Poreča, koji se reklamira kao grad bogatih tvrtki, banaka, osiguravajućih društava i investitora. No, postavlja se pitanje:
kako to da grad, s tolikim financijskim potencijalom, nema sredstava za dodatno financiranje sporta?

Zar su svi ti profiti, koji se slijevaju u naše gospodarstvo, zbilja rezervirani samo za osobne džepove i poslovne interese, dok naši sportski klubovi, koji predstavljaju grad i njegove građane, ostaju zaboravljeni?

I dok mi uživamo u bogatstvu infrastrukture (dvorane, vježbališta, tereni…) naši sportaši, nažalost, ne mogu se pohvaliti zapaženim rezultatima. Nogomet je dosegao svoju donju granicu, košarka je praktički nestala, odbojka ne postoji, a jedini svijetli trenutak je rukomet koji, usprkos entuzijazmu, nije u mogućnosti napraviti značajniji iskorak bez dodatnih sredstava. Dakle, dok se spominju ulaganja u sport, naši klubovi su sve samo ne konkurentni na višim razinama.

Možda su još na nivou amaterskih igara, ali ni boćanje ni malo svjetlije kuglanje, nažalost, ne animiraju veći broj mladih sportaša.

I dok manji gradovi, s puno manjim financijskim kapacitetima, uspijevaju stvoriti kvalitetne klubove i sportaše koji osvajaju visoke pozicije, mi se još uvijek hvalimo s nekoliko lokalnih titula. A zašto? Pa možda zato što naši klubovi jednostavno nemaju snage utjecati na privredne subjekte za dodatna sredstva, a to bi trebao biti Vaš posao, gospodine gradonačelniče, kao našoj glavnoj političkoj “točki oslonca“.

Dakle, moje pitanje je: što ste, konkretno, učinili kako bi privukli privredne subjekte koji posluju u našem gradu, ali i s njim, da svoj dio dobiti, onaj koji se gomila iz godine u godinu preusmjere u zajednički fond za dodatno financiranje sportskih klubova i sportaša?

S obzirom na to da se često ističe važnost sinergije između gradske uprave i privatnog sektora, možda biste mogli objasniti kako namjeravate usmjeriti novčane resurse koji bi donijeli stvarnu promjenu i omogućili našim klubovima da napreduju, a sportašima da se razvijaju na višem nivou?

Bit ćemo zahvalni na vašem odgovoru, jer ako ćemo se i dalje „hvaliti“ investicijama koje ne dolaze do sporta, onda ćemo ostati na istoj točki, samo s nekoliko dvorana koje ne rade puno osim što zauzimaju puno prostora.

Izvori za argumente:

1. Gospodarski potencijal i sponzorstva u Poreču: Poreč je domaćin brojnim velikim investicijama, od hotelskih kompleksa do velikih trgovačkih centara, te ima bogatstvo investitora. Međutim, dostupni podaci o sponzorstvima za sportske klube u Poreču pokazuju da ta sredstva nisu adekvatno usmjerena prema sportu (Izvor: Statistika o ekonomskim investicijama u Istri, Hrvatska gospodarska komora).
2. Problemi sportskih klubova u Poreču: Iako grad posjeduje infrastrukturu, nedostatak sredstava i sponzora uvelike utječe na sposobnost klubova da napreduju, što rezultira lošijim rezultatima na natjecanjima. (Izvor: Lokalni sportski izvještaji, sportska društva grada Poreča).
3. Konkurencija manjih gradova: Manji gradovi poput Novigrada i Rovinja ostvaruju bolje rezultate u sportskim natjecanjima zahvaljujući adekvatnijoj podršci od strane lokalnih vlasti i poduzetničkog sektora. (Izvor: Regionalni sportski izvještaji Istre).

Vijećničko pitanje 2.

Poštovani pročelniče

U Ulici Mate Vlašića u Poreču nedavno su postavljeni prometni uspornici (ležeći policajci) neposredno ispred i iza dva pješačka prijelaza koji su na  maloj međusobnoj udaljenosti. Radi se o ukupno osam izrazito visokih uspornika koji predstavljaju ozbiljan izazov za vozače, gdje kod nekih dolazi do fizičkog struganja podvozja čak i pri vrlo malim brzinama (oko 5 km/h).

Ovakvo prometno “rješenje” izazvalo je frustraciju među lokalnim stanovništvom koje sve češće zaobilazi ovu prometnicu, stvarajući gužve u sporednim (kapilarnim) prometnicama iako im je Vlašićeva najlogičnija relacija za svakodnevne potrebe, odlaske na posao, u grad ili trgovačke zone. Mnogi se boje trajnog oštećenja vozila, podvozja ili ovjesa. Pritom se u sezoni dodatno stvaraju prometni čepovi, jer se vozači moraju praktički “penjati” na ove uspornike.

Uzimajući u obzir sve navedeno, postavljam sljedeće vijećničko pitanje:

Je li se u cilju povećanja sigurnosti pješaka zaista moralo posegnuti za ovako ekstremno visokim uspornicima na tako kratkoj udaljenosti? Zar nije bilo moguće razmotriti alternativna i manje invazivna prometna rješenja, poput postavljanja sigurnosne kamere, vertikalne signalizacije i ograničenja brzine na 20 km/h? Također, ako se već išlo u smjeru fizičkog usporavanja prometa, zar nije bilo dovoljno postaviti uspornike ispred jednog pješačkog prijelaza, a ne oba s obzirom na njihovu blizinu?

Pritom napominjem da su drugi gradovi, poput Pazina, svoju glavnu prometnicu s tri uzastopna prijelaza uredili prometno mnogo inteligentnije, postigavši isti cilj: povećanje sigurnosti pješaka  bez stvaranja prometnih čepova i bez oštećivanja vozila.

Molim nadležne službe za stručno očitovanje o ovoj problematici, kao i moguću reviziju donesenog prometnog rješenja.

Vijećničko pitanje 2.:

Poštovani pročelniče,

Svjedoci smo da Grad Poreč u zadnje vrijeme ulaže velika sredstva u “ušminkavanje” već postojećih, solidno uređenih prostora. Projekt uređenja šetnice Antona Restovića do Špadića jedan je od tih. Svaka čast na inicijativi i na suradnji s Valamarom, no dopuštam si postaviti pitanje:

Zašto Grad Poreč daje prednost stvaranju još jedne šetnice na području koje je već uređeno, dok na drugim dijelovima grada, poput, recimo, puteva do Kosinožića i Nove Vasi, šetači i biciklisti godinama čekaju u redu za čudo?

Također, zanima me što Grad Poreč misli o pravu svojih građana na sigurnu i funkcionalnu pješačku i biciklističku infrastrukturu. Da li je to još uvijek nešto za što se bori u 21. stoljeću? Je li moguće da su svi ti građani koji žive u dijelovima grada poput Kosinožića, Vrvara ili Vergotina “zaboravljeni” u ovom velikom planu razvoja? Zar ćemo se  i dalje voziti na “kamikaza” stazama dok se u centru grada priređuju šetnje za turiste?

I nije mi jasno, zašto sadašnja politika donosi odluke koje su kao da se prvenstveno želi sviđati Valamaru ili u najboljem slučaju, da svi uživamo u šetnji “glamuroznim” stazama, dok naša gradska periferija doživljava transportne i sigurnosne traume.

Ovdje ne govorimo o nečemu čemu je potrebna luksuzna nota, već o osnovnoj funkcionalnosti: stazama koje omogućuju našim građanima, pješacima i biciklistima sigurno kretanje.

**Možda bi bilo bolje, gospodine pročelniče, da umjesto razmetanja sa šetnicama koje su u funkciji, prednost damo onim  prepuštenim dijelovima grada? Jer, čini se da smo u fazi gdje Poreč od Špadića do centra već ima 3 zvjezdice, a do Kosinožića samo “nevidljive (virtualne) staze” i, čini se, “0 zvjezdica” za pješake i bicikliste.

Ne bih volio biti suviše dramatičan, ali stvarno mi nije jasno kako ste odlučili gdje će biti prioritet za ulaganje u infrastrukturu, kad je očito da neka područja još uvijek spavaju u pred-turističkoj fazi.

Dakle, pitanje za Vas, poštovani pročelniče:

Kad ćemo prestati “šminkati” ono što već funkcionira i kada ćemo početi ulagati u infrastrukturu koja je ZAISTA neophodna? Koliko dugo će građani iz Nove Vasi, Kosinožića i Stancije Vergotini čekati da konačno dobiju šetnicu i biciklističke staze koje zaslužuju?

I, naravno, završio bih s pitanjem koje se nameće samo od sebe: Da li ste doista sigurni da će naš grad biti “pobjednik” kada se već sada u praksi jasno pokazuje razlikovanje između naših kvartova i ulica, ovisno o tome tko je bliže Valamaru?

Veselim se Vašem odgovoru i vjerujem da ćete osigurati ravnomjerniji razvoj svih dijelova našeg grada, a ne samo onih koji su “u prvom planu”. Hvala na odgovoru i do tada  ostajemo na „“kamikazama“.

Aleksandar Kovač, GO SDP Poreč