Prihvaćam poziv, najbolji dio jutra je ispijanje kave u ženskom društvu, možeš čuti najnovije – svježe tračeve, praktično od noćas. Trač je dio društvenog života i nemojte se zavaravati – nije beznačajna forma javnog govora, vrlo često daje rezultate. Eto, moj prošlotjedni zabilježeni "koncert za kompresor" doživio je promociju tehnološke inovacije: kompresor je obložen stiroporom po nalogu nadzornog organa, no "muzika" trešti i dalje – tiša za koji promil decibela.
Jedna narodna umotvorina kaže: "Onaj muškarac koji pije hladnu kavu boji se žene". Zato pređimo na toplu kavu, nove, "tople" tračeve. Za uvod kolegica me pita da li se bavim istraživačkim novinarstvom i ne sačekavši odgovor ide dalje: istraži ovo, da li novo parkiralište kod groblja ima vodu i struju ?
Pokušavam je usmjeriti na nadležne službe, rekavši da je vjerojatno netko obavio tehnički pregled i izdao uporabnu dozvolu – kada je Grad svečano upriličio otvorenje.
No, žene kao žene, uporne i praktične: "Da, a zašto se suši travnati tepih ( kažu 10 Eura po kvadratnom metru ), a novoposađena ne niče" ? Rafal riječi ide dalje: " Da li je netko vidio da radi automatsko zalijevanje koje je ugrađeno" ?
Pokušavam se prisjetiti informacija koje sam dobio prije otvorenja i gle čuda: za vodu su mi rekli da im za priključenje treba 40 dana, a elektromonteri da im je prvi slobodni termin tek u listopadu 2008. godine.
Postavljam si pitanje u glavi, kako bi uštedio vrijeme – kako mi se ne bi ohladila i ova kava, a ono glasi: "moram pitati kada će novo parkiralište dobiti vodu i struju" ?

R.V.Aleksić