Tehnolog farme nam je, korak po korak hodajući kroz hale, pokazivao i objašnjavao procese proizvodnje, od mlijeka, ovčjeg i kravljeg, do sira. Uz siranu drži se i velik broj ovaca kojima nismo smjeli prići zbog mogućih zaraznih bolesti koje smo učili na nastavi i koje im možemo prenijeti odjećom, obućom, ali i zrakom. Kako bi se barem malo približili životinjama uputili su nas na pašnjake gdje se posebno drže ovnovi autohtone pasmine Istarske pramenke. Veličanstvene životinje. Zacijelo smo ih iznenadili jer su se odmah, kao pravi ratnici-čuvari, grupirali u obrambenu formaciju.

Kvalitetan sir započinje izborom dobrih pasmina, dobrim uzgojem i hranidbom, a završava vještim plasmanom na tržište, pa se dalje dorađuje tartufima i teraninom.

Nastavu u Agrolaguni zgotovili smo degustacijom izvanrednih sireva. Prava fešta za okusne pupoljke! Međutim, to nije bio kraj naše terenske nastave. Kao aktivni sudionici Erasmus+ projektu na temu Koze i agroturizam, naša je zadaća da obilazimo i bilježimo spoznaje raznih uzgajivača koza u Istri, naposljetku ih usporedimo sa Francuskim partnerima, pa smo toga dana htjeli obići još jednog uzgajivača. Tako smo na povratku sa farme Špin skrenuli u selo Brčići i posjetili Rikarda, uzgajivača Istarskih koza, koje su prava rijetkost.

Poigrali smo se s mladim razigranim jarićima, naučili puno o njima u prekrasnoj prirodi i nakratko zaboravili da se moramo vratiti u ono što mi zovemo stvarnost. Brzi ritam života današnjice nema vremena za prirodu i ova prekrasna bića, samostalna, otporna i plaha, spremna dati mnogo više od onoga što uzimaju, čovjeku na usluzi. Gubitkom autohtonih pasmina, posebice Istarske koze, simbola Istre, izgubila bi se s vremenom tradicija i kultura koja je oblikovala Istarskog čovjeka, stoga je bitno poticati i razvijati biološku raznolikost te odgajati mlade naraštaje koji će znati cijeniti i razvijati iskonsku ljepotu zavičaja.

Marina Čanić