Agrolaguna traži ovčare kojih nema
Agrolaguna traži ovčara, a nikako do njega. Kažu nam djelatnici Stancije Špin kod Tara da to ide izuzetno teško, kvalificirana radna snaga je rijetka roba na
tržištu. Trenutno na imanju radi devet radnika koji se bave ovcama a Agrolaguni bi trebao najmanje još jedan radnik, može i dva. Zanimali smo se za plaću, za uvjete rada koje nudi velika tvrtka ali to je, normalno, poslovna tajna. Radom s ovcama čovjek se ne obogati ali može bezbrižno živjeti, posao mu je garantiran 12 mjeseci u godini, tvrtka nudi i smještaj.
Većina radnika dolazi izvan Istre, iz istočnih hrvatskih krajeva gdje posla nema. Kažu nam u Agrolaguni da to nije tipični ovčarski zanat jer ovce (njih 2.000) žive na ograđenom pašnjaku, na prostoru od nekih 200 hektara, pa nema straha da negdje odlutaju. Treba im pripremati hranu u štali, svakodnevno pomusti, čistiti, spremati.
Agrolagunini proizvodi su jako traženi, ovčji sir je hvaljen, kao i miješani od ovčjeg i kravljeg mlijeka. Na Stanciji Špin kupci mogu razgledati farmu, promatrati ovce na paši, degustirati sireve. Istra ima iza sebe veliku ovčarsku tradiciju koju treba ponovno pokrenuti, Agrolaguna je prva koja je u to sustavno krenula.
Povijesni podaci su znakoviti: krajem 19. stoljeća Istra je raspolagala sa 169 tisuća ovaca, krajem 80-ih godina prošlog stoljeća spalo je to na jedva 8.500 grla. Danas se barata brojkom od oko 10.000 registriranih ovaca od kojih petina, odnosno 2.000 ovaca otpada na Agrolagunu.
