piše: Elio Velan, Glas Istre

Smisao naslova gotovo se poklapa sa rovinjskom zbiljom jer osim grada Rovinja jedini je vanjski mjesni odbor Rovinjske Selo. Rovinježi su sami, oko njih ništa i potom, nakon četiri pet kilometara, dižu se kuće starog naselja koji je utemeljen u šesnaestom stoljeću u vrijeme, manje ili više planske, kolonizacije poluotoka koji je bio opustošen ratovima i kugom. Prema jugu, odnosno prema susjednoj općini Bale nailazimo na nekoliko Štancija, ali ostalo pripada prirodi i poljoprivredi. U susjednoj Poreštini koju od Rovinjštine razdvaja Limski kanal i Draga situacija je dijametralno drugačija. Na sve strane manja ili veća naselja, dok voziš auto nižu se kuće i tabele s nazivom sela. Zašto je tako? Pitanje može zvučati glupo a možda i nije. Rovinjsko naselje je niknulo na pustom otoku u ranom srednjem vijeku, Poreč je rimsko naselje, cijeli je teritoriji Poreštine oblikovan rimskom organizacijom prostora od Mirne do Limskog kanala, potom postaje biskupski grad i, što je jako bitno, sa izuzetnom koncentracijom samostana koji su opet izvršili ulogu koagulatora novih zajednica. Bilo kako bilo Poreč za razliku od Rovinja ima na svom teritoriju, i o njima se brine, čak 58 naselja koji su administrativno organizirani u deset mjesnih odbora, svaki sa svojim izabranim predstavnicima. Radi se o gusto naseljenom području s kojim nije lako upravljati jer su problemi raznoliki.
Ako hoćete takva složena situacija na terenu polučila je i određeni mentalitet i kulturu. Između Porečana i Rovinježa, ruku na srce, ima bitnih razlika, ako ništa drugo u samom dijalektu. Dakle, svaki mjesni odbor ima svoje predstavnike, a Grad je svojevremeno formirao i koordinacijsko tijelo, odnosno Odbor za mjesne odbore i selo kojim predsjedava mladi Porečan Kristijan Žužić, inače predsjednik Mjesnog odbora “Joakim Rakovc” koji se bavi problematikom porečke gradske jezgre. Roditi se i živjeti negdje u okolici Baderne ili pak na trgu Marafor u srcu porečke starogradske jezgre polučuje i drugačije poimanje samog prostora i odnosa prema njemu.
Kaže mi Kristijan Žužić da je primarno za starogradsku jezgru osmisliti razuman i djelatan projekt njene revitalizacije, odnosno ispunjavanja danih prostora nekom društvenom zbiljom. U vangradskirn naseljima pitanja su drugačija, u većini slučajeva govorimo u projektima punjenja praznih površina novim društvenim, trgovačkim, socijalnim i drugim sadržajima. Vanjski mjesni odbori žive u dodiru s prirodom i poljoprivredom ali i s daljinom od gradskog administrativnog i kulturnog središta pa je važno pitanje kako ostvariti određenu razinu sinergije jer, na kraju, jedan bez drugoga ne može, život je zajednički. Gradski proračun treba po logici stvari biti odraz porečke zbilje, odraz različitih potreba i uvijek se iznova postavlja pitanje da li osnovni financijski dokument zajednice odgovora zahtjevima i potrebama. Kristijan Žužić provodi stalne konzultacije, predsjedava koordinacijskim tijelom koji može puno toga unaprijediti. Uostalom i sam rad gradskog vijeća odražava svu složenost porečkog teritorija, pitanja dolaze sa svih krajeva i treba to demokratski stupnjevati.

Elio Velan, Glas Istre