Članak se nalazi na ovom linku do utorka, jer Glas Istre on-line ne prati arhivu vijesti (barem ne javno).

Iz same činjenice da se je posao oko uknjižbe na parcele počeo odvijati 2003. godine, a da se radi o astronomskim vrijednostima, možemo se zapitati i nešto drugo: zašto se je čekalo do 2003. godine da bi se uopće započelo sređivanje imovine Grada ? Još se je 1997. godine govorilo da EU neće pokretati nikakav razgovor o članstvu RH prije nego li Rep. Hrvatska ne sredi svoje gruntovnice. Već je tada bilo u planu uvesti GIS sustav povezan sa katastrom i gruntovnicom, između ostaloga i zbog toga da se dobije čim točnija slika stanja vlasništva nad zemljištem na području Grada Poreča. Predviđena investicija bila je ondašnjih 2 milijuna njemačkih maraka, ali se je taj projekat kao i ideja razvodnila u vremenu i prostoru.

Vratimo se u realnost: Grad je uspio, prema riječima gradonačelnika Marasa, uknjižiti se na 2,5 milijuna kvadrata GRAÐEVINSKOG zemljišta, čija je vrijednost cca 70 milijuna EURa. I to tek angažirajući profesionalni odvjetnički ured, koji, gle čuda, za taj posao traži i neku "plaću".

Računica je jasna i piljaricama na tržnici: da bi zaradili 70 milijuna EUR (525.000.000 KN) treba nekome platiti niti JEDNU 525-tinu iznosa ! Ili po domaće: platim jednu Kunu da bi dobio 525 Kuna ! Veći je dobitak samo na lutriji, ako ga dobijete 🙂

Da, stoji pitanje zašto je potrebno angažirati vanjske suradnike kada u Gradu postoje službe koje bi to trebale odrađivati, i da je posao pokrenut znatno ranije vjerojatno bi ga i gradske službe uspjele obaviti u roku od nekoliko godina.

Ali postoje i druga pitanja:

– da li je Grad toliko bogat pa mu nije potrebno imati par miiljuna kvadrata GRAÐEVINSKOG zemljišta ?

– kakvo je stanje u susjednim općinama, da ne kažemo u Istri i šire ?