NEWS

Drugo izdanje knjiga eseja Manifest humanosti i Oči našeg vremena autorice Elie Pekice Pagon

MANIFEST HUMANOSTI
19.01.2017. 18:56; Učitavanja: 192; Početna / Kultura / Drugo izdanje knjiga eseja Manifest humanosti i Oči našeg vremena autorice Elie Pekice Pagon

Ovih su dana izašle iz tiska osma i deveta knjiga publicistkinje i pjesnikinje Elie Pekice Pagon, druga izdanja zbirki autoričinih eseja pod naslovima Manifest humanosti i Oči našeg vremena čije je prvo izdanje rasprodano.

„Autoričin entuzijazam, uvidi koje pruža, dubina promišljanja i vidici koje otvara, podupiru čitateljevu svijest o ulozi svakoga od nas i osvješćuju da u izgradnji željenijeg društva svi imamo misiju, zadaću, poslanje te da u tom cilju aktiviramo duhovne potencijale, svijest o vlastitoj vrijednosti  te da se – sanirajući posljedice iz obećanog “materijalističkog raja” koji briše individualne profile i stvara kopije – vratimo sebi i prihvatimo odgovornost za sadašnjost i budućnost težeći odmjerenom napretku. Da popravljamo i mijenjamo ono što možemo, ono na što imamo utjecaj, pojedinačno i lokalno.

Elia izoštrenom optikom fokusira, zoomira društvene devijacije, izdvaja ih, osvjetljuje, čini razvidnima, razotkriva uzroke i posljedice, pomaže nam u spoznaji, budi u nama kritičku svijest. Bez ostatka i na svakom primjeru ističe univerzalne ideale dobra, poštenja, suosjećanja, tolerancije, slobode, ravnopravnosti, zauzetosti za drugoga, solidarnosti i humanosti. Ne etiketira ljude, nego pojave u njihovu destruktivnom galopu i poklonstvo svemoćnom božanstvu našega doba – materijalnoga.  Zapravo, autorica nam svojim promišljanjima pomaže iznova spoznati kako svijet učiniti ljepšim i boljim mjestom za sve. Treba li ponoviti da je to načelo – čovjek na prvom mjestu, a ne materija i moć.“ (Mira Ćurić, mag. educ.)

„Najveća vrijednost autoričinih eseja je u tome da potiču, stimuliraju čitatelje na vlastito promišljanje. Čitajući eseje Elie Pekice, ne možemo ostati ravnodušni. Ona u nama budi ono najbolje, ono dječje naivno, a toliko krucijalno bitno postavljanje suštinskih pitanja. Jednostavno, tjera nas na razmišljanje o vremenima u kojima je razmišljanje neracionalni neprofitabilni gubitak. Poput Marcusea, Pekica polazi od maksime “Budimo realni – tražimo nemoguće”.

Pristup Elie Pekice svjesno je i namjerno naivan i romantičan. Elia nam svojim esejima otkriva sve ono što svi mi svakodnevno doživljavamo, ali pored svega toga prolazimo, na žalost, zatvorenih očiju i hladnoga srca.

Autorica je u svojim esejima na vrlo lijep način sabrala i ispričala svoja vlastita, ali i mnoga naša iskustva i spoznaje o ljudima, vremenu i sredini u kojoj živimo. I u tome i jest vrijednost njezina pisanja – očigledne istine, svakodnevne istine uobličiti, verbalizirati, simbolizirati.

Ove zbirke eseja nas bolno suočavaju sa svakodnevnom hipokrizijom s kojom smo suočeni, s površnim svijetom obmana, demagogije i populizma, s „vrlim, novim svijetom“ koji nam nudi „Big Brother“, s potrošačkim sustavom robno-novčanih odnosa u kojem su skromnost, štedljivost i lojalnost mane, a ne vrline; u kojem galama pobjeđuje samozatajnost, u kojem kič pobjeđuje estetiku, u kojem laž pobjeđuje istinu. Tko ima više određuje život onome tko zna više.“ (Prof. dr. sc. Goroslav Keller)

„Pjesnikinja u Elii Pekica Pagon prepoznaje piramidalno ustrojene hijerarhije i suprotstavlja im se. Bez obzira je li riječ o birokratskoj svijesti običnog službenika, hijerarhiziranoj svijesti sljedbenika ove ili one partije, namještenika u globalnoj korporaciji ili vlasniku kapitala koji se lažno predstavlja kao inicijator i dobrotvor. Njena benjaminovska detektivska analiza u detalju razotkriva tendenciju.

Elia Pekica Pagon u tom smislu uči nas kako jednostavno gledati i iz jednostavnoga izvlačiti zaključke koji se odnose na cjelokupnu zajednicu. Uči nas prepoznavati detalje i situacije koje su dokaz našeg odustajanja od vrijednosti koje bismo trebali slijediti. Pokazuje nam varljivost (virtualnih) svjetova koji se nude na dlanu.

Autorica se posebno suprotstavlja našem pasivnom prihvaćanju zidova koji se grade oko naših tijela i naših misli, protiv pasivnosti koju u nama proizvode sredstva masmedijskog zavođenja i manipuliranja, protiv svijeta u kojemu se naprosto prihvaćaju činjenice o nekome ili nečemu, koje neki algoritam neke tražilice u djeliću sekunde donese na naš dlan.

Posebno je važno istaknuti kako je riječ o autorici koja nije pretplaćena na Upute za uporabu neke stranke ili nekog svjetonazora.

Njezini su eseji dražesne crtice koje svjedoče o vremenu, ali prezentiraju i misli i osjećaje i načine doživljavanja pojedinih fenomena, zajednice ljudi i svijeta pjesnikinje upućene u suvremene sustave oglašavanja, odnošenja s javnosti, marketinških poslovanja, općenito suvremene sustave komuniciranja.“  (Prof. dr. sc. Sead Alić)

„Elia je rijedak sugovornik i još rjeđi publicist. I kad piše i kad govori to čini iz dubine duše, jer misli čovječno za ljudsku vrstu. Ona to čini s lakoćom u ime ljudske vrste svojim ljudskim nastojanjem, diše iz dubine duše s razumijevanjem i suosjećanjem za sve ljude svijeta kao karika u lancu ljudskog mišljenja koje pronosi i prenosi stremljenje k izvjesnosti svih ljudi svijeta. Traži tu izvjesnost za sve ljude svijeta kao ljudsko stremljenje s moralnošću kao kozmičkom paradigmom i kulturnim pojmom. Elia ima zavidnu razinu svijesti o svijetu u kojem se može iščitati mobilizacija te svijesti u humanoj vrsti da ne podliježe lažima i obmanama moćnih u vremenu u kojem laž postaje jača od svake istine. “Intelektualci” o tome šute jer im je intelekt jači u funkciji biosa umjesto u funkciji etosa. Elia govori i piše zazivajući utopijsko mišljenje za svijet, tražeći moguće u nemogućem svijetu dužničkog ropstva u kojem ne vidi tko to treba ili pak tko to može plaćati ili, pak, tko može plaćati nagomilani dug svijeta. Elia pita tko to može osloboditi zarobljene u dužničkoj doktrini ili, pak, pita za paradigmu novoga slobodnijeg svijeta i društva koje može biti opozit procesu raščovječavanja ljudske vrste i svijeta. Kad piše i kad govori, poziva na internacionalu humanizma i čovječnosti.“

(Prof. dr. sc. Slavko Kulić)

„Danas, kada je svijet u velikoj etičkoj krizi i kada se sa svih strana čuju pozivi da se mora vratiti svojim izvornim ljudskim vrijednostima, Eliini tekstovi mi se doimaju kao putokaz u kojem bismo smjeru trebali ići. Njezini vrlo izoštreni etički standardi prava su dragocjenost. Srce, iskrenost, vrijednosti i poštovanje su termini na koje su mnogi ljudi zaboravili, a Elia nas u svojim tekstovima stalno podsjeća na njih. Svijet kakvog nam crta Elia bio bi savršen za život, vrijedan Božji dar kojeg, sva je prilika, ovakvi kakvi smo nismo zaslužili.“

(Ekrem Dupanović)

„Svijet je danas, zahvaljujući upravo negativnim učincima globalizacije, suočen s mnogim životnim problemima koji se tiču svih nas. U ovim višestruko teškim kriznim trenucima našega sučeljavanja s nepravdama, kriminalom, terorizmom, ratovima, prirodnim katastrofama, zagađenjem okoliša, jazom između bogatih i siromašnih, kršenjem ljudskih prava, nezaposlenošću i zlouporabom moći, naše je društvo povezano s cijelim svijetom. U toj povezanosti čovječanstva u suosjećanju  i identifikaciji u nepravdama i patnjama, Elia vidi neku drugu globalizaciju koja odiše humanošću i koja zaboravlja na grabež i govor mržnje.

Najveću opasnost globalizacije Elia vidi upravo u nejednakosti među ljudima koju ona tako nemilosrdno proizvodi, što je u izravnom sukobu s Božjim naukom.

Elia nas svojim porukama poziva na buđenje i naše suprotstavljanje površnosti, narcizmu i egoizmu. Umjesto toga, Elia nam nudi važnost spoznaje vrijednosti solidarnosti, altruizma, empatije i humanosti.

Elia nas svojim porukama na jedan lijep i nenametljiv način želi podsjetiti da su naša djelovanja moralna tek onda ako naše djelovanje, kako bi to rekao Immanuel Kant, možemo učiniti pravilom kojeg će svi slijediti. Traženje istinskog moralnog jedinstva nešto je čemu kao ljudi, a ne kao pripadnici određenih religija i raznih političkih stranaka, moramo težiti.“

(Marko-Ivan Pekica, mag. educ.)

Galerija slika uz članak

Print Friendly, PDF & Email