Kišno poslijepodne i večer 18. listopada podsjetilo nas je na one iste nedostatke o kojima pišemo i pričamo već duže vremena, ali se na rješavanju tih nije napravilo gotovo ništa.

Poznato nam je da Poreč za vrijeme kiše postaje Venecija u malom, da su ceste prema Poreču za vrijeme kiše više nalik na bujice nego na prometnice,…..

Jučer je u Poreču palo "čak" 32 litra kiše po četvornom metru, a imali smo jezero od Parensa do Inine crpke, slapove sa Doma umirovljenika gdje u projektanti dokazali svoju genijalnost i nisu odradili odvod oborinske vode oko objekta već su je usmjerili direktno na cestu (gledaj sliku), da o poznatim nam porečkim jezerima kod LaCopa i slično niti ne govorimo.

Posebno bi morali pohvaliti naše cestare koji su prije nekoliko godina, ničim izazvani, odlučili da umjesto uobičajenih rubnjaka i kanala za odvod kišnice sa prometnice, cestu ograde nasipavanjem zemlje na kojoj raste trava i tako stvara sigurnu branu vodi da ne bi niti slučajno pronašla put do oborinskog kanala uz kolnik.

Podsjetit ćemo se najbriljantnijeg primjera iz bliže okolice – nizbrdice od Vrvari do Poreča, u dijelu kod Vile Arlen. Tamo voda prvo ide sa jednog kraja ceste na drugi, traži put u kanal, vraća se na cestu i tako 3-4 puta, da bi na kraju došla do raskršća kod Parensa gdje se spaja sa vodom iz Doma umirovljenika i onda zajedno putuju konačno do prvih oborinskih rešetki, gdje nestaje samo dio vode, jer su rešetke dijelom iznad nivoa kolnika. Takvih bisera održavanja kolnika imate na svim prometnicama prema Poreču, bez obzira dolazite li iz smjera Tara, Vrsara, ili Baderne.

I da ne zaboravimo: posebno NE PREPORUČAMO vožnju za vrijeme kiše po prometnici od Žbandaja do Lovreča – stanje se riječima gotovo ne može opisati a za uslikavanje baš i nije bilo zgodno vrijeme 🙂

Hvala svim nadležnima na brizi za sigurnost i živote vozača, suputnika ali i za brigu da nam pješaci kroz grad ne prođu suhi. U nadi da će se konačno i voda opametiti i početi teći uzbrdo, a ne samo nizbrdo (sram je bilo).