NEWS
VALFRESCO sredina

Zdravi grad Poreč: Odlazak na fakultet

2022-09-29_23h09_20
29.09.2022. 23:10; ; Početna / Lifestyle / Zanimljivosti / Zdravi grad Poreč: Odlazak na fakultet

Odlazak na fakultet za mladu osobu znači niz životnih promjena od čega je najznačajnije odvajanje od obitelji, ali i ponekih prijatelja, život u novoj sredini, upoznavanje puno novih ljudi, ali i učenje i savladavanje novih vještina. Također, to je period koji potiče preispitivanje odnosa s drugima, životnih ciljeva, osobne vrijednosti te potiče izgradnju vlastitog identiteta općenito. Sve ove situacije mladima donose razne psihičke i emocionalne izazove te je važno da imaju dovoljno podrške kako bi se što bolje prilagodili novonastaloj situaciji. Većina će se ljudi složiti da im je studiranje bio jedan od najljepših razdoblja u životu. Iako donosi razne izazove i puno stresa i nervoze, svatko tko je prošao ovo iskustvo rado ga se prisjeća.

Početni izazovi

Svaka mlada osoba koja je upisala fakultet za prvi izazov ima opraštanje od svoje obitelji i prijatelja, za mnoge po prvi puta na neko malo dulje vrijeme. Iako mladi koji upišu fakultet u drugom gradu znaju da to znači i preseljenje u novi grad, često tek pred sam odlazak shvate da se ne sele samo u novi grad već i da po prvi put odlaze od doma. To znači da se više ne mogu u jednakoj mjeri osloniti na svoje roditelje odnosno na to da će im npr. biti svaki dan skuhano i opeglano, da se ne mogu vidjeti toliko često sa svojim prijateljima s kojima su odrastali ili otići u najdraži kafić gdje konobar već zna kakvu kavu piju. Odlaskom u drugi grad odlaze od svih tih navika i malih običaja čijih vrijednosti možda nisu bili ni svjesni dok se po prvi put nisu od njih odvojili. Iako mogu imati osjećaj da gube neke svakodnevne običaje, to istovremeno znači da imaju priliku za stvaranje novih. S odlaskom od doma dolazi i novi zadatak, a to je osamostaljenje. Sve ono što su ranije roditelji za njih obavljali, sada moraju sami. Osim već spomenutog kuhanja i peglanja, sada moraju voditi brigu i o plaćanju računa na vrijeme, riješiti si pokaz za javni prijevoz, naći novog doktora ili zubara, pronaći majstora ako se nešto u smještaju pokvari i niz drugih zadatak. Neki mladi i dok su doma imaju dozu samostalnosti i oni će vjerojatno taj prijelaz puno lakše odraditi od onih manje samostalnih. Idući i najvažniji zadatak gdje imaju i najveću odgovornost im je briga za ono zbog čega su tu, a to je studij. Iako postoji ta savršena slika o studentskom životu koji donosi puno slobode i slobodnog vremena, izlazaka i druženja, ono donosi i puno obaveza i odgovornosti oko učenja i studiranja. Često je raspored predavanja takav da ima puno rupa, pa se dan svede na to da su cijeli dan na faksu ili oko njega. Nema iznenadnih usmenih ili pismenih ispita, već se unaprijed zna kad je koji kolokvij, a kad su ispitni rokovi i nikoga nije briga kad će i hoće li student učiti. Odjednom imaju tu slobodu da biraju hoće li odlaziti na predavanja i kada će izaći na koji ispit, pa je tu važno da imaju dobru organizaciju vremena i ne odgađanje obaveza vezanih uz faks. Često se dogodi da oni mladi koji su doma imali puno kontrole od strane roditelja ili pak vrlo malo, jednom kad iskuse tu studentsku slobodu zanemare svoje obaveze vezane uz studij i često ga ne privedu kraju. 

Koliko god bila važna posvećenost studentskim obavezama, jedan od ključnih zadataka u ovom razdoblju života je stvaranje socijalne mreže i zasigurno je jedan od najvećih strahova brucoša to da li će uspjeti pronaći društvo odnosno nove prijatelje na faksu. U toj je dobi stvaranje bliskih odnosa s vršnjacima izuzetno bitno za izgradnju vlastitog identiteta. Možda su doma iza sebe ostavili neke drage prijatelje i važno je da sada stvore osjećaj pripadanja nekoj novoj skupini, te uz nove ljude istraže sve mogućnosti koje pruža studentskog života. 

Emocionalni izazovi

Uobičajeno je da se u izazovnim razdobljima života javlja niz različitih emocija i važno je napomenuti da je sve ono kako se tada osjećamo normalno, iako se ponekad čini da se drugi ne osjećaju kao i mi. Može se reći da je na individualnoj razini i u određenom vremenskom periodu gotovo sve očekivano i normalno. Vjerojatno je kod svakog mladog studenta prije samog odlaska na fakultet prisutno jako puno uzbuđenja. Završetkom srednje škole, koja ima svoju jasnu strukturu i odlaskom na fakultet započinje jedno novo uzbudljivo putovanje o kojem postoji neko malo idealističko razmišljanje. Često se govori o osjećaju slobode koji imaju studenti, odvojenost od roditelja donosi im više slobode u donošenju vlastitih odluka npr. kada će jesti ili koliko spavati, a isto tako mogu sami birati kada će izaći na ispite i hoće li ponekad preskočiti neko predavanje. Nalaze se u novoj okolini gdje je sve nepoznato i uzbudljivo, idu na razna mjesta, upoznaju puno novih ljudi, više izlaze i druže se. To je često slika koja ide uz pojam studenta i to je ono što stvara uzbuđenje. Međutim, uz samo to uzbuđenje mogu se javiti i osjećaji neizvjesnosti i tjeskobe od onoga što nam sve ta velika promjena donosi. Oni imaju ideju toga kako izgleda studentski život i što ih sve čeka, ali nemaju još vlastito iskustvo i to je ono što može stvoriti anksioznost. U početku se može javiti i osjećaj izgubljenosti, ne samo zbog toga što se prostorno ne snalaze najbolje u novom gradu ili u pronalasku dvorane na faksu, već i od toga što nemaju još dnevnu rutinu i izgrađenu socijalnu mrežu. Mogu biti preplavljeni količinom promjena koje se događaju npr. gradivo koje su u srednjoj kroz više godina učili, sada moraju pripremiti za jedan kolokvij ili to što se sami moraju pobrinuti za hranu i to da im financije izdrže do kraja mjeseca. Često se studenti unutar prvih nekoliko mjeseci suočavaju sa osjećajima usamljenosti i nostalgijom za domom. Uslijed te nagle životne promjene, razumljivo je da se netko tko je živio u kućanstvu s još dvije, tri osobe i kućnim ljubimcima, a sad živi sam ili s nekim nepoznatim cimerom, tako osjeća. Ti su osjećaji pojačani već prije spomenutom neizgrađenom socijalnom mrežom s čime dolazi i percepcija nedostatka podrške. Ovo su samo neki od emocionalnih izazova s kojima se suočavaju na samom početku studiranja, možemo još spomenuti i strah, tugu, krivnju kao česte emocije.. I kao što je već rečeno, sve emocije koje se javljaju su normalne i očekivane u ovoj fazi. Često se istovremeno javlja više emocija, koje su čak suprotnog karaktera, pa se tako istovremeno mogu osjećati sretno i uzbuđeno, ali i tužno i prestrašeno.

Što sve utječe na prilagodbu?

Velike životne promjene, bile one pozitivne ili negativne, su zapravo jaki stresori, koji od nas zahtijevaju prilagodbu, što znači promjenu puno toga – naših navika, sustava vrijednosti, pa dijelom čak i ličnosti. One nas zapravo tjeraju na osobni rast i tu postoje individualne razlike u tempu tj. koliko će brzo doći do prilagodbe i u načinima na koje se osoba prilagođava. Studenti se, ovisno o svojoj emocionalnoj zrelosti, osobinama ličnosti, načinima suočavanja, socijalnoj potpori i životnim okolnostima različito prilagođavaju novim uvjetima života tijekom studiranja. Kada se govori o prilagodbi studenata na studij najčešće se govori o 3 dimenzije prilagodbe – akademskoj, socijalnoj i emocionalnoj prilagodbi. Akademska se odnosi na to koliko su angažirani oko studija, idu li redovito na predavanja, koliko uče, kakva im je motivacija i generalno stav prema studiju. Socijalna se odnosi na to koliko su uključeni u neke aktivnosti izvan fakulteta, druže li se s kolegama s faksa i koliko su ti odnosi kvalitetni. Emocionalna prilagodba je subjektivna procjena stresa ili poteškoća u prilagodbi te samoprocjena stupnja anksioznosti i depresivnosti. Neki će studenti s lakoćom odraditi sve vidove prilagodbe, dok će neki biti uspješniji u jednoj dimenziji, a manje uspješni u drugoj. Istraživanja pokazuju da je otežano prilagođavanje kod onih mladih koji od ranije imaju poteškoća s vlastitim samopouzdanjem i samopoštovanjem, koji imaju slabije vještine suočavanja sa stresom, lošiji odnos s roditeljima i narušenog su psihičkog zdravlja (anksioznost, socijalne anksioznosti, depresivnost i sl.). Od okolinskih faktora koji mogu nepovoljno utjecati na prilagodbu najčešće se spominju karakteristike obitelji kao npr. slabije imovinsko stanje ili visokokonfliktni obiteljski odnosi, zatim narušeno psihičko ili fizičko zdravlje roditelja te nedostatak podrške obitelji i vršnjaka. Kada govorimo o nekom vremenskom okviru, ne možemo sa sigurnošću reći koji bi taj period bio, ali je očekivano da se prilagodba dogodi unutar nekoliko tjedana do par mjeseci od preseljenja. Dakle, sva ona neugodna emocionalna stanja vezana uz odlazak od doma, ako ni nakon nekoliko mjeseci ne slabe, moguće je da se radi o otežanoj prilagodbi te bi bilo dobro potražiti podršku iz svoje okoline ili čak stručnjaka.

Uloga obitelji

Ovo razdoblje kada dijete napušta roditeljski dom zbog odlaska na studij, može biti emocionalno stresno i roditeljima i djeci. Stoga je važno da roditelj najprije osvijesti kako se on osjeća vezano uz odlazak djeteta, a zatim uvaži ono kako je djetetu nakon odlaska. Roditelji bi trebali imati na umu kroz kakvu veliku životnu promjenu prolazi njihovo dijete te iako je u redu da s njima dijele svoje osjećaje, ne trebaju ih preplavljivati svojim brigama i strahovima. Trebali bi izbjegavati pitanja poput ‘Hoćeš li moći sam?’ ili ‘Znaš li sama to skuhati?’. Ne treba im prebacivati krivnju rečenicama ‘Zbog tebe se osjećam loše’ ili ‘Otkad si otišla jako sam tužna’ i sl. Važno je da empatiziraju sa svojom djecom, da prepoznaju kada su djeca u stresu te im normaliziraju osjećaje i time pomognu u regulaciji emocija. Isto tako, u ovoj fazi treba dopustiti tinejdžeru da odredi dinamiku tog odnosa roditelj – dijete, što za roditelja može biti izazovno. Kako oni nastoje stvoriti novu životnu ravnotežu, ne treba ih se forsirati da se čuju sa roditeljima svaki dan, barem ne neko prvo vrijeme. Poželjno je da roditelji postavljaju otvorena pitanja, da pokazuju interes za to kako se dijete osjeća i prilagođava novoj situaciji. Treba ih podsjećati na to da nisu sami i na neki način slušati i ono što dijete NE govori. Ako npr. primijete da je dijete potišteno ili uznemireno treba ga potaknuti na to da otvoreno o tome govori. U svakom slučaju roditelji bi trebali biti prisutni, dostupni i ohrabrujući prema svom tinejdžeru.

Kako si student može pomoći

Prelazak iz života u roditeljskom domu na studentski život može biti veliki izazov za mnoge studente. Važno je za početak da osvijeste i prihvate svoje neugodne osjećaje npr. da si kažu ‘Ok je da sam prestrašen jer idem u nešto nepoznato’ ili ‘OK je da mi nedostaje moja obitelj, moj pas ili moja soba’. Emocije su prolazne što znači da će se s vremenom i promjenom situacije javiti i neka nova emocija. Potrebno je da si daju vremena da shvate kako stvari funkcioniraju u novom gradu, na faksu, kod upoznavanja novih ljudi i sl. Treba imati na umu da većina studenata na samom početku prolazi jednake emocionalne izazove, mnogi su u istoj situaciji, u novom gradu bez prijatelja i jednako su izgubljeni i prestrašeni od stvaranja novih poznanstva. Zato je dobro da budu proaktivni, da priđu nekom simpatičnom licu ili možda otprije poznatom licu sa školskih hodnika. Jednom kad uhvate ritam oko predavanja, trebaju se dobro organizirati i biti odgovorni oko svoji studentski obaveza. Zahtjevi su puno veći negoli su to bili u srednjoj školi i ako se odgađa izvršavanje zadataka to može biti izrazito stresno. Pomoći može i ako se uključuju u aktivnosti koje stvaraju ugodu npr. da istražuju što sve nudi novi grad, da razvijaju neki novi hobi, uključe se u neke sportske aktivnosti, da i onda kad postane na faksu stresno, a postat će, imaju neko mjesto gdje se mogu malo relaksirati. Važno je da vode brigu o svom zdravlju, osim redovite prehrane, vježbanja i spavanja, treba brinuti i o tome da je prostor u kojem žive uredan i čist. Trebaju poraditi na svojim očekivanjima, odnosno ne zadavati si previše zadataka, koje onda ne mogu uspješno izvršiti. Stoga je važna dobra organizacija vremena, da osim samog studiranja imaju vremena i za izlaske i druženje s vršnjacima. Neki se studenti mogu boriti s osjećajem ‘kao da su financijski teret obitelji’ ako je obitelj slabijeg imovinskog statusa. Jedna od prednost velikih gradova je upravo u tome što nudi puno mogućnosti za zapošljavanje, pa se lako nađe neki studentski posao, koji se može uklopiti uz obaveze oko studija, a može donijeti dodatni džeparac i umanjiti taj osjećaj ‘tereta’. Jako puno je toga što student može za sebe učiniti, treba biti malo kreativan. Uglavnom sve što pomaže u povećanju ugode ili smanjenju neugode može pomoći u boljoj prilagodbi na studentski život.

Poruka za kraj..

Svatko studiranje doživljava na svoj način i svatko dolazi sa svojim nekim očekivanjima. Uz sve izazove koje studentski život donosi, većina koji su to proživjeli složit će se da se na kraju isplati. Nakon početne prilagodbe novom okruženju i ljudima studenti upoznaju sve čari studentskog života koje nitko ne može umanjiti. Cimeri, život na budžetu, kave u pauzama između predavanja i strahovanje s prijateljima s fakulteta zbog nadolazećih ispita – sve je to nešto što svaki student treba proći i nešto za što će svi jednog dana biti zahvalni. Da bi uspješno preživjeli ovo razdoblje života, najbolji je savjet ići polako dan po dan. Studenti se svakodnevno susreću s mnogo izazova, pa da bi ih uspješno prevladali trebaju odrediti vlastite prioritete i rješavati zadatke jedan po jedan. A i onda kad zapnu u krizu, važno je da ne prolaze kroz to sami, već da otvoreno traže podršku za sebe, ako ne od svoje okoline onda od stručnjaka. Ovo je odličan period za razvoj sebe kao osobe, jer za razliku od srednje škole donosi puno više obaveza i odgovornosti, ali i dalje ne onoliko koliko donosi odrasla dob jednom kada se faks završi. Zato je važno da istraže sve mogućnosti studentskog životu i upiju nova znanja, razviju nove vještine i time izgrađuju svoj identitet. Svako će im iskustvo kasnije u životu biti od velike koristi. 

 

 

Emina Nezirević

Psihologinja Zdravog grada

Print Friendly, PDF & Email
Ljekarna