VIŠNJAN – Je li postojala crkva Sv. Franje u srednjem vijeku na obližnjem brežuljku, kako se radi gravitacijski automobil, izdvaja DNK iz Tajanine krvi, odnosno vadi srebro iz rendgenskih filmova, kako se stvara gorivo za rakete, i sve tako jako naučno i fantastično pokazivali su preksinoć u Općinskoj vijećnici svojim roditeljima i prijateljima polaznici trećeg znanstvenog kampa mladih. Njih 18, učenici završnih razreda iz čitave Hrvatske, mladi i pametni budući znanstvenici, pod vodstvom svojih mentora tjedan dana su ozbiljno proučavali, učili i pamtili, radili pokuse, dolazili do važnih zaključaka. Služeći se pritom običnim stvarima iz svakidašnjice, upotrebljavajući ih kao u krimićima o Lunu, kralju ponoći, ili pak modernijim filmovima o agentu i sveznalici Mc Giveru, da mogu poslužiti u ostvarenju nekog na znanosti utemeljenog procesa. Učili su kroz igru i zabavu, crpili znanja iz fizike, kemije, matematike i genetike. Najprije se predstavila kemijska grupa s radnim nazivom Srebro, zlato i vatreni medvjedići, vodili su je Lela Munjas i Tomislav Jurkić, sanitarna inženjerka i inženjer fizike. Oni su jednu Silviju, Niku, Anu, Tibora, Mariju i Anu Mariju učili temeljnim kemijskim načelima i postupcima kroz proučavanje različitih spojeva i elemenata, brzine kemijskih reakcija. Zajedno su izrađivali različite vrste fotografija, ogledala te istraživali eksplozivna svojstva različitih spojeva. Ples pjene zvao se pokus s kromom, mrvili su rengenske filmove i izdvajali srebro, odradili modru tikvicu koja nema veze s tikvicom za jelo, pokazali nešto »nevjerojatno i fascinantno«, a to je viseći prsten u zraku, neki proces što se zove kromatografija i ima veze s acitonom i bombonima, pravili zlatni prah i čak raketno gorivo i vatrene medvjediće. Hrabri i snalažljivi mali znanstvenici Arheološki projekt Montemez, koji vodi već stalna riječka profesorica povijesti Maja Crnić, okupio je Anu, Helenu, Marka i Igora, a njihov je zadatak bio pronaći lokaciju ostatka vrlo rijetke dvoapsidalne crkvice Sv. Franje o kojoj postoje rijetki pisani tragovi na istoimenom brežuljku Montemez ili grad na brdu. Uz pomoć računala odredili su lokaciju i omjer, čistili teren, istraživali, kopali i sondirali i na kraju pronašli tragove žbuke, crijepa i keramike. Zaključak? Tragovi upućuju na naseljenost od prapovijesti do srednjeg vijeka. Mladi su se arheolozi bavili i eksperimentalnom arheologijom pa su sami na različite načine izrađivali keramiku na način iz brončanog doba! Vrlo važna bila je DNK grupa – Ivanu, Dunju, Ivana i Nina kroz ozbiljne postavke genetike vodili su Tajana Crnić, studentica medicinsko-laboratorijske dijagnostike, i zagrebačka gimnazijalka Petra Močibov. Mala grupa bavila se razlikom između biljne i životinjske stanice, mikroskopiranjem te izolacijom DNK, najpoznatije molekule života, iz biljne i ljudske stanice, za što im je poslužio list zelene salate i komadić tkiva iz javnosti neidentificirane usne šupljine. U svom su poslu bili vrlo snalažljivi – u izradi inkubatora poslužili su se i starim gramofonom! Klaudio, Petar, Vilim i Bruno, koje je vodila profesorica fizike iz Zagreba Suzana Galović, bavili su se »muškim poslom« – konstruirali su model automobila koji se pokreće bez vlastitog pogona, što znači na nizbrdici uz pomoć gravitacije. »Gravity car« poslužio je dečkima da se bave problemom podvozja, razradili su sustav upravljanja i kočenja, kao i aerodinamiku karoserije, a probna je vožnja pokazala maksimalnu brzinu od 50 kilometara na sat. Toliko su se zanijeli proučavanjem materijala i zakona fizike da nisu stigli ni dovršiti karoseriju. No, to nije smetalo brojnim okupljenima da nakon prezentacije odu do školskog dvorišta i vide kako vozi to gravitacijsko vozilo. U početku samo najhrabriji, članovi konstruktorske četvorke, a poslije, kada su se uvjerili u ispravne kočnice, i njihovi kolege. Mnogi su roditelji bili iznenađeni što su im djeca sve naučila u tjedan dana, a tijekom jednosatne prezentacije i sami su usvojili mnoga znanja. Osim toga, mladi su otišli na još jedan zanimljiv jednodnevni izlet na Raspadalicu kod Buzeta te tri zajedničke radionice: Znanost vs. pseudoznanost, Vatra, dim i pepeo te Kako su živjeli ljudi u brončanom dobu. Učili su kako kritički razmatrati eksplozivne vijesti i razlikovati znanost od senzacionalizma i pseudoznanosti, proučavali eksplozivna svojstva različitih kemijskih spojeva i isprobavali različite načine paljenja vatre, izrade oruđa i oružja iz brončanog doba. Djeci približiti znanost A što na sve to veli Korado Korlević, jedan od glavnih motora višnjanske Zvjezdarnice i Znanstvenog kampa mladih? Doznajemo da se ovaj program održava šestu godinu, a namijenjen je učenicima iz čitave zemlje, ali ne svima, već darovitima na području prirodnih znanosti i tehnologije. – Naš je cilj djeci približiti znanost na zanimljiv i atraktivan način. Program je rezidencijalnog tipa, sudionici borave tjedan dana u Višnjanu, gdje kroz odabrani projekt usvajaju temeljna načela znanstvenog mišljenja i metode. Krećemo od postavljanja pretpostavki o nekom problemu, slijedi njihovo testiranje kroz eksperiment, mjerenja i obradu rezultata, a sve završava usvajanjem zaključaka, veli stručni voditelj Korlević. No, to nije sve. Slijedi Ljetna škola prirodoslovlja za srednjoškolce, a onda međunarodna astronomska škola u kojoj će sudjelovati učenici, studenti, profesori i znanstvenici iz više zemalja i kontinenata. Mnogi se ovi učenici kroz različite projekte vraćaju u Višnjan, mnogi jednotjedni boravak u kampu pamte čitavog života. Ovdje se sklapaju duga i prava prijateljstva koja se tijekom godine njeguju mejlovima i SMS-ovima, susretima uglavnom na sličnim skupovima ili regionalnim i državnim natjecanjima. Višnjanski kamp je pravi kampus budućih hrvatskih znanstvenika.

 

Piše: V. Medvedec