Više od tri godine trajala je obnova nekadašnjeg odmarališta pa pansiona na rivi uz bivši hotel Neptun, danas Valamar Rivieru, a skidanje skele otkrilo je sasvim pristojno lice nekadašnjeg ružnog betonskog bloka. Vlasnik zgrade, u kojoj će biti hotel i restoran, jest tvrtka Hotel Maurus, a direktor joj je Ante Gucić, poznati sin poznatijeg Josipa Gucića.
– Nazire se kraj dugim mukama obnove. Za sljedeći tjedan pripremamo kategorizaciju, a nakon toga i otvorenje, rekao nam je Gucić, predlažući da detaljniji komentar ostavimo za nakon otvorenja hotela, koji bi trebao raditi cijele godine. zadovoljan je, kaže, kako zgrada izgleda, čemu je najviše pridonio porečki arhitekt Antonio Marion, koji je tijekom obnove fasade surađivao s pulskim Konzervatorskim uredom.
Budući hotel dio je niza kuća nastalih na povijesnim gradskim bedemima. Porečke su vlasti negdje u 18. stoljeću dozvolile vlasnicima kuća čije su fasade bile na gradskom bedemu otvaranje prozora i dogradnju lođa ciglama. Neke su kuće sačuvane, ali ne i ova koja je sada obnovljena. Jedan njen dio bio je uklonjen krajem 50-ih ili početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, potom je učvršćivana i dograđivana betonom pa je prije obnove predstavljala pravo ruglo na rivi, što se može vidjeti i s fotografije snimljene prije tri godine, kada je počela obnova.
Radovi su trebali biti gotovi za manje od godinu dana, ali bilo je natezanja s konzervatorima i susjednim hotelom. Jučer u Konzervatorskom odjelu nismo uspjeli dobiti niti jedne službene riječi na temu hotela, ali kako saznajemo iz altemativnih neslužbenih izvora, zgrada je prošla tehnički pregled, na koji se još moraju očitovati konzervatori. Navodno su usmeno imali tek manje važne zamjerke.
No, kakav god bio sud konzervatora, činjenica je da je morsko lice Poreča dobilo jedan nov, vrlo pristojan detalj. Vjerojatno će biti komentara za i protiv, ali o ukusima se ne raspravlja. Možda je lođa mogla biti obnovljena ciglom, kao na susjednoj kući, ali pitanje je koliko je izvornih tragova sačuvano da bi ih se moglo rekonstruirati. Je li i prizemni dio fasade mogao biti suzdržaniji? Koliko god je bilo dugo i koliko god su teški bili pregovori o tome kako obnoviti koji dio, činjenica je da je investitor tri godine ipak komunicirao s konzervatorima i savjetovao se s arhitektom Marionom, poznatom po čvrstom stavu u obrani porečke graditeljske baštine. Srećom, takvih je investitora, čak i u Poreču, sve više.

S. MATEJČIĆ, Glas Istre