Čitajući »nacrt prijedloga Zakona o turističkom zemljištu«, koji je netko u Kamping udruzi Hrvatske upravo pripremio za raspravu na njenom »odboru za strateški razvoj«, ne znam da li bih se smijao ili žestio. Da su ovi naši novokomponirani vlasnici i menadžeri turističkih tvrtki dobrim dijelom »prez krijance«, to mi je jasno, čak i normalno jer novac okreće svijet… a i ljude. Međutim, da u toj svojoj vlasničkoj bahatosti neki od njih ostatak ovog društva, republike, države, drže za budale, prodajući maglu zakonske zaštite turističkog zemljišta tako da si ga besplatno pripisuju ili daju u vječnu koncesiju za »dva črna i dva bila«, to je ipak… »pretenciozno«. Bilo bi, pristrano držim, suludo kad bi takav jedan prijedlog uopće stigao do prvog čitanja u Saboru, ali kad su kapital-interesima u pitanju nikad ne zna. Ovdje je riječ o velikom novcu za privatne džepove, pa stoga nema sumnje da u tajnosti postoje i veliki pritisci, a da u javnosti valja očekivati i velike opsjene.
Nažalost, državna vlast više od 15 godina oklijeva oko jasnog podržavljenja tzv. turističkog zemljišta kao jednog od neprijeporno najvažnijih resursa dugoročnih prihoda u većem dijelu priobalne Hrvatske. No, na samu ideju o »podržavljenju« kapitalisti i njihovi glasnogovornici odmah skaču kao na relikt omraženog komunizma i još kukaju da im se onemogućava razvoj. Iako je notorno da postoje vlasničkopravni instituti kojima je moguće to zemljište dati na korištenje i za poduzetnička ulaganja, a da se pritom bespovratno ne otuđi. Ova država je u pretvorbi i privatizaciji nekadašnjeg društvenog bogatstva napravila ogromne greške i stvorila trajne nepravde. Zato zaustavljanje svih pokušaja privatizacije turističkog zemljišta nije zaustavljanje razvoja nego barem djelomično zaustavljanje beskrupuloznog guljenja banana države.

Goran Prodan, Glas Istre