Od sezone do sezone. Tako živi naš grad, odnosno samo tada u gradu postoje određene aktivnosti, događaji, manifestacije. U razdoblju od studenog do travnja grad zjapi prazan, pust. Međutim, to nije situacija samo u našem gradu, tako je to u većini gradova primorske Hrvatske, ali i u određenim gradovima kontinentalne Hrvatske, obzirom da zimska depresija i južina natjeraju stanovnike da zabavu potraže unutar kućna 4 zida.
Izuzetak su naši "mega" gradovi koji zbog različitih poslovno – gospodarsko – političkih razloga imaju povećani intenzitet događanja. Kako se zapravo boriti protiv toga? Kako premostiti ovu depresivnu vremensku liniju između studenog i travnja? Kako osmisliti određena događanja koja bi doprinijela sadržajnijim danima i večerima? Na to je pitanje možda i lako dati odgovor, ali je teško to sprovesti u djelo.
Jedan od razloga zašto su zime u našem gradu tako duge i depresivne je svakako i opća situacija oko nas. Odnosno situacija apatije, letargije, neizvjesnosti, nesigurnosti, loših međuljudskih odnosa.
Obzirom da su i ranije zime u našem gradu bile duge i puste, s pravom se može postaviti pitanje kako to da smo zadnjih godina sve nezadovoljniji zimama u našem gradu, a prije samo 20-ak godina zime su bile gotovo i nešto poželjno? Razlog je taj što je prije 15-ak godina turizam bio na svom vrhuncu, posla je bilo i previše a to znači i novaca, te su zime predstavljale razlog za uživanje u tom novcu. Da se ne spomijje sigurnost svih zaposlenika koji su radili u turizmu u ponovnom zaposlenju nakon intenzivniranja predsezone i sezone. U ovo vrijeme kada je novca manje, nesigurnosti više, teško je uživati u pustoj zimi. Tome svakako pridonosi i opća situacija u državi, u kojoj se pojavjuje sve više loših vijesti.
Ali pogledajmo ono na što se najviše žalimo – a to je manjak sadržaja. Možda nam je to puno veći razlog za negodovanje nego sama činjenica da je grad pust. No, možda je to ipak krivo razmišljanje. Ako zagrebemo ispod površine, uvidjeti ćemo da sadržaja itekako ima. Naime, kada završi ljetna turistička sezona, tada u okolici Poreštine, kao i u cijeloj Istri počinje upravo ono najzanimljvije, ono što našu županiju čini onime što ona zapravo jest. U rujnu počinje berba vina i sijaset lokalnih manifestacija koja to slave. Jedna je riječ dovoljna za toliko događanja u rujnu – Giostra.
U Listopadu počinju pripreme za berbu maslina, ali i intenziviranje biciklijada po lolakalnim biciklističm trasama.
Studeni je vrijeme mošta, a li se u gradu slavi naš zaštitnik, a ove je godine u tom razdoblju organiziran priličan broj manifestacija.
Prosinac je vrijeme kolinja i božićno – novogodišnjih blagdana.
Siječanj je rezerviran za skijanja, i to je jedini mjesec kada je zapravo grad pust.
U veljači se intenziviraju manifestacije maškara. Ujedno je to i najkraći mjesec.
Ožujak donosi zatopljenje, otvaranje prvih hotela, najljepše vrijeme kada u grad počinju dolaziti prvi inozemni posjetitelji.
Od travnja počinje show. Dakle u razdoblju od Listopada do Travnja postoji veliki broj događanja, puno zanimljivijih od sadržaja u toku ljetne turističke sezone, u kojoj dominiraju ustaljeni načini zabave.
Zašto smo onda toliko nezadovoljni? Možda smo zapravo malo vicijani! Jer smo naučeni da se uvijek netko drugi pobrine za događanja a mi moramo samo u tome uživati. No, mora li cijele godine biti zabave, manifestacija, velikog protoka ljudi? U ovo se zimsko vrijeme, možda čak samo u siječnju kada nema neke posebne manifestacije, moramo orijentirati na same sebe. Na naše obitelji, prijatelje, na ljepote našega grada. Jer nam to puni srca. A srca moraju biti puna ako želimo kvalitetno dočekati turiste. Ako su ulice puste, ne moraju i duše biti puste. Jer se ljeti dešava upravo suprotno, premda su ulice pune ljudi, u bjesomučnoj potjeri za novcem nekako nam se srca isprazne. Zato je pusta zima idelano vrijeme za približavanje gradu, a ne bježanje od njega.

zzlevak