Zapadna je civilizacija na vrhu svoje moći izmislila internet mrežu rukovođenu demokratskom logikom »što više to bolje« pa je danas znanje dostupno svima: klikneš mišem i otvara se svijet znanja. U srednjem vijeku djelovao je drugi princip koji je u znanju prepoznao đavola pa su se knjige brižljivo, čak i zločinom, čuvale od masa, što je dobro objašnjeno u knjizi Umberta Eca »Ime ruže«. Današnja je civilizacija po mnogo čemu sušta suprotnost srednjovjekovnoj jer se tehnološki razvoj tumači kao apologija slobodi. Nije, međutim, jasno jedno: u srednjem vijeku kraljevski dvori ugošćivali su pjesnike i mudrace, a žongleri i muzičari pripadali su ulicama i trgovima, odnosno masi neukih kmetova. Ako malo promislite, danas je odnos totalno izmijenjen jer pjesnicima su i ulice postale tijesne, mudraca više čak ni nema, dok su suvremeni dvorci krcati žonglerima i muzičarima (pjevači, nogometaši, vozači formule 1 itd. itd.).

U tom ozračju teško je očekivati neki jači obrat osim što je sve očitije da zapadna civilizacija gubi korak s poviješću jer ne uspijeva ponuditi neki novi program. Vele da je u Sjedinjenim Državama, zemlji koja je preuzela liderstvo naše civilizacije, najakutniji problem porast kardiovaskularnih bolesti prouzročenih sve većom težinom (debljinom) prosječnog građanina zapadnog carstva. I sama igra ne uspijeva riješiti problem jer je virtualni svijet (od televizije do kompjutera) postao nadomjestak realnom i tako je vrtoglavi pad umne koncentracije jednak katastrofalnom padu fizičkog naprezanja.

Dakle, debeli i zatupljeni drže i dalje kontrolu nad tajnim skrovištima gdje se čuva moć koja uistinu može izbrisati našu civilizaciju. Kinezi su, primjerice, daleko agilniji. Zadali su si zadaću odgonetnuti tajnu zapadne moći i kad-tad uspjet će preokrenuti odnos i zagospodariti svijetom.

Zanimljivo, u Trstu već nekoliko desetljeća djeluje Institut teoretske fizike (International centre for theoretical physics) »Abdus Salam« koji okuplja na stotine mladih znanstvenika iz gotovo svih zemalja Trećeg svijeta, odnosno nerazvijenih područja našeg planeta. Institut je osnovan 1964. godine pod pokroviteljstvom Međunarodne agencije za atomsku energiju koja je pak osnovana 1957. sa sjedištem u Beču. Agencija IAEA nastala je kako bi promovirala uporabu atomske energije u miroljubive svrhe u doba kada je svijet bio podijeljen na dva ideološka i vojna bloka; na vrhu te agencije, koja je 2005. dobila Nobelovu nagradu za mir, je Egipćanin Mohamed Elbaradei (1942.).

Institut u Trstu utemeljili su tada mladi pakistanski znanstvenik Abdus Salam (1926.-1996.) i talijanski fizičar rodom iz Velog Lošinja Paolo Budinich (1916). Salam je predsjedavao tršćanskim institutom od 1964. do 1993. i uz njegovo i Budinichevo vodstvo postao je jedan od najpriznatijih znanstvenih instituta na svijetu. Godine 1979. dobio je Nobelovu nagradu za studije u domeni teoretske fizike i u svojoj domovini slovi kao otac pakistanske atomske bombe.

Jednom sam za naš list imao priliku razgovarati s Paolom Budinichem i on mi je ispričao zašto je nastao institut u Trstu: »Jednostavno Abdus i ja nismo mogli više prihvatiti monopol velesila u upravljanju znanjem. Primjerice, ako malo pogledate listu američkih nobelovaca, vidjet ćete da je svaki drugi porijeklom iz neke nerazvijene zemlje, odnosno školovao se do određenog stupnja i onda emigrirao, dobio američko državljanstvo i potom svoju prirodnu inteligenciju stavio u službu promoviranja američke moći. Odlučili smo preuzeti nadarene mladiće, staviti im na raspolaganje sve stečeno znanje zapadne civilizacije s nadom da će se potom vratiti u domovinu i sudjelovati u projektima razvoja vlastitog naroda«, pričao mi je Budinich. Dakako, zamisao o stvaranju Instituta koji će biti u službi mladih znanstvenika iz nerazvijenih zemalja nije prošla bez oštrog suprotstavljanja američkih i sovjetskih akademičara i političara, no ipak je sve krenulo i danas on nastavlja s radom. Uzgred, kada je Osama bin Laden srušio tornjeve u središtu New Yorka i kada je George Bush mlađi objavio rat svjetskom terorizmu, tršćanski se institut u nekoliko navrata našao pod unakrsnom paljbom talijanskih (tršćanskih) desničara koji su svijetu poslali slijedeću poruku: »Gospodo, u Trstu djeluje institut koji podučava mlade muslimane tehnikom izrade atomske bombe i ostalog naoružanja za masovna uništenja.« Srećom nitko nije ozbiljno shvatio prijetnju desničara iako je institut stavljen pod kontrolu tajnih službi.

Cijela ta priča služi kao primjer šizofrenije zapadnog svijeta koji je u zadnjih desetak godina preokrenuo pamet u neku igru ludog žonglera na tankoj žici. Stara Europa je nakon Drugog svjetskog rata, unatoč tome što je na bojištima izgubila najpametnije i najzdravije članove zajednice, ipak uspijevala prepoznati neke vrijednosti novog poslijeratnog svijeta u nastajanju. Danas se nažalost priklonila slabostima središnjice carstva na drugoj obali oceana pa se postupno zatvara, gubi energiju na nekakvu samoobranu od nadolazećih barbara.