U kultnom porečkom kafiću na uglu poznatijemu pod imenom Corner, a gdje su do prije dvadesetak godina okupljali se umirovljenici i kartali uz kvartin vina i kavu, ovoga se petka okupilo šaroliko društvo, a slobodnog stola gotovo je bilo i nemoguće pronaći. No razlog tome nije bio neki turnir u kartaškim igrama, već otvorenje nesvakidašnje izložbe naslovljene «Okačeni» na kojoj je svoje radove publici predstavilo čak 24 poznatih autora. U neformalnoj i direktnoj komunikaciji umjetnosti kao djelu svakodnevnice, te samoj vrijednoj kolekciji hrvatske suvremene umjetnosti okačene na zidove ovoga kafića, u ime “Udruge I” otvorio je David Belas, dobro poznati istarski performer i sam autor jednog okačenog djela.

– Za početak bi želio napomenuti da danas svjedočimo jednoj specifičnoj izložbi iz više razloga. Cijelo vrijeme neki radovi dolaze i odlaze, a neki su čvrsto zauzeli svoje mjesto, za što je zaslužan naš Zoran Budija, vlasnik Cornera, oko kojeg se vrte razno razne priče i koje se pretvaraju u radove pa zatim i u ovo izdanje koje je ispred vas naravno uz pomoć prijatelja koji povremeno postavljaju te iste radove, misle, mjere i slično. Druga specifičnost je da ta šarolika izložba moguća je samo u jednom neformalnom javnom prostoru kao što je kafić, svaki rad ima svoju poetiku, svoju priču, svoj sadržaj. Sve te priče spojiti na jednom mjestu je stvarno izazovno. Pa stoga homo pokušati to malo pojasniti, rekao je na samome početku Belas.

U svome podužem govoru, posebno je izdvojio tri grafike od Andreja Zbašnika, Svena i Mladena Stilinovića koje su nastale još u vrijeme MMC “Ateliera I” 2003 i 2005. godine, a kojeg su vodili on zajedno s Deanom Cvekom i na taj način prisjetili mnoge na te godine umjetnosti. Posebno je istaknuo najveći rad koji datira iz 1985., autora Maxa Hofmana, a koji je bio svojevremeno u još i većoj verziji, onoj 13 metarskoj izloženome u hotelu Kristalu. Tu su i radovi Davora Sanvicentia sa svojim kozama, zatim Porečana Gorana Škofića, Sebastijana, Petre, Sabine.., a od najmlađih autora zastupljen je Ivan Tripar sa šest fotografija koje čine tri različite priče. Zatim oni Anje Ladavec koja svoje radove zna često crtati baš tu u Corneru. Do kada će izložba biti zamrznuta u kafiću ovisiti će prvenstveno o vlasniku Budiji, a poznavajući njegove navike vjerojatno će bar dio tih djela zarotirati na zidu, rekao je za kraj Belas, nakon čega je ostatak večeri šaroliko društvo provelo uz zvonku radost muzike Davora Sanvicentija.

Prije nego se sve još jednom promijeni i zbirka “Okačeni” dokumentira u Corneru, kako je do svega uopće došlo ispričao nam je i sam Budija. Kaže kako je s 15 godina svirao u poznatom porečkom bendu Luna, a kako je godinama radio po raznim kafićima alternativnog tipa, tako je i upoznao većinu tih umjetnika, koji i danas imaju svoje radove izložene u ovome kafiću.

– Svena znam već dugo. On i njegov pokojni brat Mladen imaju ovdje izložene radove koji su vjerojatno najvrjedniji. Svenov sam kupio, a Mladenov dobio na posudbu od zajedničkih prijatelja. Radi se o grafici napravljenoj povodom Mladenove izložbe 2003. godine u MMC-u Atelier I. Kako se cijelo to vrijeme više ili manje družim s tim istim ljudima, Corner, čini mi se, ni ne može drukčije izgledati i djelovati, od ovoga što je sad. Pored svih događanja, goste ovdje dočekuje i gotovo obiteljska atmosfera. Najvažnije je uvijek bilo da se svaki gost osjeća kao doma, odnosno onako kako sam želi, rekao je Budija.

Također je spomenuo kako je sinonim za Corner postao taj osjećaj da si kod kuće. Ta neka mala fuzija ljudi koji ovdje dolaze, te da njega kao vlasnika, djevojaka koje ovdje rade, izložbi, koncerata, tribina jako veseli. Ljudi najrazličitijih životnih pogleda ovdje se osjećaju dobro, najkraće rečeno. Nesha Bridges na primjer dođe odraditi stand-up pa nastupa po tri sata. Onda ostane još tri dana, eto, da se nađe. Možda se sjećate kafića iz serije Život na sjeveru? Eto tako to otprilike izgleda. Na pitanje bi li se nazvao kolekcionarom ili pak mecenom, brzo nam odmahuje rukom.

– Nemoj slučajno napisati mecena, jer slušat ću to još dvadeset godina. Ma ovako, mislim da se Corner može usporediti s bivšim Atelierom I u Poreču gdje se baš događala kultura. Vlasnici, Belas i Cvek, tamo su radili slične, a i pomaknutije stvari. Ja sam, između ostalog, i kroz tu priču gradio prijateljstva koja su danas okosnica one moje. E da. I Old Time i Monte Carlo. Svih tih, za mene kultnih mjesta ima danas u Corneru. Iako ju čine nacionalno, pa i međunarodno značajni autori, radi se zapravo o intimnoj kolekciji. Nakon ovog otvorenja vjerujem da će neki piti kavu i ne znajući što im visi nad glavom, zaključuje Budija, pa usput, kuhajući istu, kaže da ne zna crtati po njoj, ali da mu je pjena vrhunska.

Autori ove nesvakidašnje izložbe su Mladen Stilinović, Pino Josip Ivančić, Luka Stojnić, Dejan Štifanić, Goran Škofić, Darko Brajković Đepeto Njapo, Sven Stilinović, Dea Curić, Ida Skoko, Davor Sanvincenti, David Belas, Ana Ladavac, Nela Budija, Max Hofman, Dario Dunaj, Sebastijan Vojvoda, Sara Kiršić, Maja Hrga, Ivan Tripar, Andrej Zbašnik, Sabina Damiani, Petra Počanić i Matea Ferenčić.

(Napisao i snimio I. GRGAT, Glas Istre)